Sretan "Dan neizvjesnosti"! Na naplatu stiže svaki kupljeni litar uvoznog mlijeka

Kada se negdje pojavi problem, spremni smo bez ikakvih direktnih spoznaja i analiza upirati prstom u sve one za koje mislimo da su krivi i odgovorni bez da reagujemo sa rješenjima. Danas, nema dovoljno prstiju na obje ruke u koga se sve ne upire i krivi za trenutnu, ne tako sjajnu situaciju, sa sektorom mljekarstva u Bosni i Hercegovini.

Ali krenimo prvo od sebe... Plavo bijeli tetrapak, sa planinskim vrhom u pozadini i oznakom 3,2% za koju nisam imao pojma šta znači, je dio moga djetinjstva i nije postojalo drugo mlijeko. Ako na stolu nema plavo bijelog tetrapaka, odnosno Alpskog mlijeka onda se to jutro za doručak drugo i ne pije. Komplet djetinjstvo sam proveo "finansirajući" Slovence. Niti sam tada shvatao, niti znao šta to zanči, i da je bilo zlatno pakovanje drugo mlijeko nije dolazilo u obzir. Od malih nogu niti mi je ko sugerirao, niti učio da je ustvari jedan od načina iskazivanja istinskog patriotizma odabir domaćeg mlijeka, onog sa kupreških visoravni, plodne Semberije, hercegovačkog krša, visokih pašnjaka bjelašničkog platoa i drugih bosanskohercegovačkih Bogom danih prirodnih krajolika i sredina. Taj, generalno generacijski propust, danas uveliko koči ideju i slogan koji vrlo često čujemo: "Kupuj domaće!"

Upirem prstom u sebe za svaki ispijeni slovenski litar mlijeka, za kojeg, da se razumijemo nemam apsolutno nikakvu pridiku i zamjerku, ali isto tako znam da niti jedno dijete u Sloveniji ujutro ne gleda u tetrapak s oznakom 3,2% ispod koje je crno bijela krava sa pašnjaka okolo Prokoškog jezera.

Investirao sam u strane farmere

Nisam imao nikakve veze sa poljoprivredom, prosto rečeno "haustorče iz zgrade", ali imao sam to zadovoljstvo, za koje danas smatram da je bila privilegija, da sam dio djetinjstva provodio na selu. I nije mi se nešto dojmilo, male ruševne štale, stari traktori na kojima ima više hrđe nego boje, čak je i konjskih zaprežnih kola više bilo na njivama nego traktora. Ako neki i kombajn kroz selo prođe to je bilo kao da je "Space Shuttle" prošao.

Tek nakon prvog studijskog putovanja van BiH, a kasnije sam počeo studirati na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu, vidio sam da postoje traktori, kombajni, motokultivatori koji i jesu bili pravi "Space Shuttlovi", a koristili su ih farmeri koje sam dugo godina unazad zajedno sa svojim vršnjacima finansirao ispijajući čaše i čaše Alpskog mlijeka.

Dnevno se u BiH proizvede 1,59 miliona litara

Prema strateškom dokumentu o poljoprivredi Bosne i Hercegovine, uzmimo da su podaci tačni, preko 100.000 poljoprivrednih gazdinstava u našoj zemlji proizvodi svježe kravlje mlijeko. Oko 33.000 farmera to radi u komercijalne svrhe, prodaje svježe mlijeko ili prerađene mliječne proizvode, dok 13.000 farmera ima ugovoren kooperantski sistem, gdje mlijeko predaje otkupnim stanicama ili direktno mljekarama.

Kada ove brojke farmera prevedemo u litre, a prema aktuelnim izvještajima, u Bosni i Hercegovini se svakodnevno proizvede 1,59 miliona litara svježeg kravljeg mlijeka. Većinom su to male farme, štalski objekti u prosjeku 3 do 5 krava u proizvodnji.

Mala porodična poljoprivredna gazdinstva bez ikakvog plana proizvodnje, uzgojno selekcijskih planova i oskudne opreme za mužu i jako niskih proizvodnih karakteristika muznih grla s prosjekom do 3.000 litara proizvedenog mlijeka po kravi godišnje, a recimo, neke EU zemlje ljestvicu su podigle i do 11.000 litara.

Od proizvodnje mlijeka se moglo pristojno živjeti

Tri do pet krava u štali je u suštini nekada značilo jednu vrstu sigurnosti, ko želi, ima volje i s malo truda, da li kao osnovno zanimanje ili dopunsko, proizvodnja mlijeka uveliko je osiguravala stabilan kućni budžet. Osiguran otkup, prodaja mliječnih proizvoda na pijacama, poticajne mjere po proizvedenom litru mlijeka, subvencija prilikom kupovine nove poljoprivredne mehanizacije i mljekarske opreme u proteklih nekoliko godina ovaj sektor su držali u stabilnoj situaciji, a i prema različitim izvještajima i u blagoj uzlaznoj putanji. To potvrđuje i nagli skok registracije poljoprivrednih obrta u mljekarstvu, vrlo često subvencionirani kroz programe samozapošljavanja.

Računica je bila jasna, 100 litara dnevno proizvedenog mlijeka svakodnevno ide u otkup, nema troškova transporta jer mljekara šalje transportno vozilo direktno na farmu, korektna otkupna cijena u prosjeku prethodnih godina oko 0,80 kf/litru uz poticajne mjere i nešto vlastite proizvedene stočne hrane.

Treba biti iskren i priznati kako je u ovom slučaju kompleksan administrativni ustroj Bosne i Hercegovine išao na ruku barem polovini od ukupnog broja farmera. U praksi to znači da poticaj za proizvedeno mlijeko može ostvariti farmer za isto grlo i iste količine proizvedenog mlijeka sa lokalnog nivoa, kantonalog i entitetskog. U takvim okolnostima sektor mljekarstva je rentabilan i vrlo interesntan za samozapošljavanje, a ohrabrujuće je i što je postao interesantan i mladim ljudima.

Kako i kada je krenulo nizbrdo

Siguran otkup i redovni programi poticajnih mjera otvorili su prostor da farmeri sami počinju da investiraju, kupuju novu mehanizaciju, rasplodne visokokvalitetne junice, mljekarsku opremu i slično. Samo u FBiH u proteklih par godina farmeri su kupili 1.350 novih traktora, te u prosjeku godišnje investirali u primarnu poljoprivrednu proizvodnju oko 150 miliona KM nekoliko godina unazad.

Nažalost, sve što je lijepo kratko traje. Bojim se da je danas farmere zadesila ista sudbina kao prethodnih godina što se desilo sa malinarima. Ekspanzija proizvodnje, rentabilan trud i rad i onda krah preko noći. Kako i kada je krenulo nizbrdo, nemoguće je dati tačan i precizan odgovor, to će tek biti jasnije u narednim godinama ako neko bude radio detaljnu i stručnu analizu i bit će jasno u koga treba upirati prstom.

Ali, jasno je da se zakotrljalo onoga momenta kada su nedavno pojedine mljekare obavijestile svoje kooperante bez ikakve prethodne najave da će smanjiti, pa čak i upoloviti, otkupne količine, a prethodno su već nekoliko puta smanjivale otkupne cijene mlijeka, tako da je onaj prosjek iz "zlatnog doba" od 0,80 kf/litru umanjen i do preko 30% što uz višak mlijeka koje ne ide u plasman proizvodnju dovodi u negativno poslovanje po farmera.

Nema nikakve filozofije: Uvoz je problem

Bosanci i Hercegovci prema statističkim podacima i izvještajima godišnje po osobi konzumiraju oko 185 kg mlijeka, kao svježe ili nešto od prerađenih mliječnih proizvoda. Prema tome iako BiH proizvodi značajne količine sirovog kravljeg mlijeka, ne pokriva u potpunosti domaće potrebe zbog čega je i dalje neto uvoznik. I to je sasvim opravdano i ima smisla.

Ono što nema smisla i što je glavni uzrok današnje situacije, da domaće mljekare reduciraju otkup i smanjuju otkupne cijene, a farmeri prodaju krave i odjavljuju registrovane farme jeste prekomjeran uvoz jeftinog mlijeka upitnog kvaliteta. Dodatni udarac je i prošlogodišnja jednostrana odluka države Srbije da obustavi uvoz mlijeka iz BiH, iako je to službenim obavještenjem iz Ministarstva poljoprivrede i Uprave za veterinu Srbije lijepo upakovano kao pojačana kontrola i procedura izdavanja dozvola, a mlijeko iz BiH u Srbiju ne može.

Kada dođete do police u trovačkim marketima gdje se nalaze mlijeko i mliječni proizvodi, prema trenutnom negativnom vanjskotrgovinskom bilansu primjetit ćete da na svaki 1 litar izloženog domaćeg mlijeka pored, u raznim tetrapak pakovanjima i bojama, stoji 1,8 litara uvoznog. Vanjskotrgovinski deficit od 122 milona KM to potvrđuje i ujedno je omča koju je neko možda čak i svjesno stavio farmerima oko vrata.

Država je jaka, koliko i njen farmer

Pročitao sam nekada, a bilo je vezano za poljoprivredu u državi Danskoj, da je država jaka onoliko koliko je jak njen seljak/farmer. Stabilan mljekarski sektor, uzlazna proizvodnja, modernizacija opreme, širenje proizvodne, samozapošljavanje u širem kontekstu jača poljoprivredno gazdinstvo, lokalnu zajednicu, društvo u cjelini i na kraju i samu državu. Stoga sad i odmah, jer sutra će već biti kasno, pojedinačno i kolektivno kao društvo treba da radimo na jačanju kolektivne svijesti, šta znači kupovati mlijeko od domaćih farmera.

Moja generacija je odrasla na plavo bijelom tetrapaku, bez imalo grižnje savjesti i nacionalnog naboja ispijali smo čaše i čaše mlijeka koje stizalo preko granice, i danas je to sve došlo na naplatu. Stoga, dragi farmeri oprostite za svaku ispijenu kap uvoznog mlijeka. Vi više ne vodite borbu da imate kvalitetan proizveden litar mlijeka, nažalost borba vas vodi protiv onih ili onog sistema koji želi da svoje krave rasprodate. Ne radite to, neka kao i svaki put kada je bilo teško proradi inat.

Zato svaki put kad ja, ili ti kupiš litar mlijeka, sir, pavlaku od domaćih farmera, komšije iz sela ili poznanika na tržnici u borbi smo zajedno! Ja svoje greške ispravljam, i više ne upirem prstom u sebe!

^{*Naslovna fotografija: Shutterstock/BearFotos/Adi Pašalić}