Predviđa vrijeme, predosjeća opasnost, vino pije - konj

Malo je životinja koje su odigrale tako važnu ulogu u historiji kao što je to domaći konj (lat. Equus ferus kabalus). Kad je domestifikovan, oko 4.000 godina prije nove ere, promijenio je sudbinu tadašnjih država. Ko je imao i gajio konje, imao je nemjerljivu prednost, jer na konju se prenosi teret i ljudi daleko lakše nego pješice. Jahački narodi pregazili su carstva.

Hiksi, azijski narod na konjima, pokorio je Egipat oko 1.700 godina pruhe nove ere, jer Egipćani do tada nisu gajili ovu životinju. Značaj konja u bitkama opevan je u "Ilijadi" i drugim književnim djelima starog i novog svojeta.

Krv jednako temperament

I u poljoprivredi konj je predstavljao radnu snagu koja doprinosi da se mnogi teški poslovi lakše obave. Konj je vukao plug, kola, dolap i mnoge prvobitne mašine, nosio poljoprivrednika do sajma, vašara, gdje god je trebalo i uopće bio važan dio poljoprivrednog domaćinstva. Od malih ponija no najvećih konja teških do 1.200 kilograma svaka od ovih životinja bila je na korist ljudskoj porodici i društvu.

Zanatlija nove generacije: Mladi Haris Ganić potkuje do 60 konja mjesečno

Kroz historiju, mnogi vladari i plemići osnivali su odgajivačnice sa ciljem da odgaje što bolje konje. Tako su nastale osnovne podjele konja na hladnokrvne i toplokrvne, što se uopšte ne odnosi na toplotu krvi nego prije svega na temperament, i na punokrvne i polukrvne, što se odnosi na pretke.

Kroz vijekove su odgajeni arapski konj, koji je najviše uticao na druge vrste, engleski punokrvni, engleski polukrvni, trekenerski, iz Pruske, Akhal - Teke koji je odgajen prije 5.000 godina i nalazi se na grbu države Turkmenistan, lipicaner, kasač Orlov, francuski kasač, američki kasač i mnoge druge vrste.

Smatra se da je trekenerski konj značajno uticao na stvaranje polukrvnog iz ergele Zobnatica. Dijele se i po boji: bijelac, vranac, dorat ili mrkov - smeđe boje, kulaš - siv, alat - riđ i tako dalje. Konj Zelenko iz narodne pjesme nije stvarno zelen, nego je u pitanju jedna nijansa sive.

Pegaz, Jabučilo, Šarac...

Jedno je sigurno, poljoprivrednici ne samo što su smatrali konja pametnom i korisnom životinjom, nego su mu pripisivali različite sposobnosti koje se ponekad graniče sa bajkom. Ovaj odani čovjekov pratilac smatra se simbolom snage (otuda izraz "jak kao konj"), slobode, plemenitosti, mudrosti i instinkta. U narodnoj mašti, predanju i pjesmama konj ima poseban status. Po vjerovanju mnogih sretnih vlasnika, može da predvidi vrijeme, predosjeti i namiriše opasnost i da iznese svog jahača iz okršaja i svake nevolje.

Kao Pegaz iz grčkog antičkog mita, Jabučilo, konj vojvode Momčila iz narodne pjesme, leti i po potrebi govori. Šarac Kraljevića Marka pije vino ravnopravno sa svojim gospodarem. Kušlja Hajduk Veljkov skače "po tri koplja" (oko pet metara) u visinu. U poznatoj pjesmi "Ah moj Doro, dobri Doro", konj dorat kritikuje gazdu što pije:

"već je meni dodijalo što ti ideš u mehanu

mene vežeš pred mehanu,

čupam travu iz korijena,

pijem vodu sa kamena."

Malo li je, od jedne domaće životinje.