Boranija se jede širom svijeta, a njene osobine da je niskokalorična i laka za varenje danas su visoko cijenjene.
Boranija ili buranija (Phaseolus vulgaris) nije zasebna biljka, nego mlade mahune graha, a jelo od njih spada u opštepoznate namirnice u ishrani ovdašnjih poljoprivrednika. U toplijem dijelu godine, kad im je sezona, ove mahune, žute ili zelene boje, ili svijetložute sa tamnim šarama, pripremaju se kao ukusno varivo, salata, čorba, musaka ili prilog drugim jelima.
Danas postoje u različitim vrstama, Fruidor, Unidor, Zlatna olovka, Šumadinka, Tiber, Nerina, Lodi, kineska, italijanska i druge, ukupno 150 vrsta, a odgajivači relativno redovno izbacuju na tržište nove varijacije.
Kako izgleda, u davna vremena nije bila pretjerano cijenjena, jer nema veliku kalorijsku vrijednost i lako se vari, pa čovjek poslije jela brzo ogladni. Zato su seljaci prezrivo govorili "to je boranija" kad nešto nije osobito značajno. "Sitna boranija" bio je opisni izraz izraz za nebitne ljude, naročito činovnike na niskim funkcijama, a "mlad i zelen kao boranija" više je nego jasan opis neiskusnih osoba.
Međutim, boranija ima dugu i zanimljivu historiju. Ime je dobila po turskoj sultaniji Buran bint Hasan ibn Sahl, navodi dr Olga Zirojević u svom dijelu "Istočno-zapadna sofra". Kad se udala za abasidskog kalifa El Mamuna, bolje poznatog arheolozima, jer je prvi pokušao da opljačka Keopsovu piramidu tražeći blago, sultanija Buran donijela je svom mužu u miraz veliko bogatstvo. Naročitu pažnju izazvao je zeleni tepih - ukrašen biserima u razmjeri: po jedan biser na svaku nit i resu tepiha - basnoslovno skup i veoma lijep. Zbog ovog tepiha, jela od zeleniša sa rižom, naročito ako su još odozgo prelivena pavlakom, počela su da se nazivaju "buranije" (burani), čemu je, nema sumnje, doprinijela i sultanija.
I tako je ova riječ, od dvora do običnog naroda, od Turaka stigla i u našu regiju, a vremenom se u značenju prebacila na zelene mahune mladog graha, sa obaveznim prelivom od kiselog mlijeka ili pavlake. Aleva paprika i zaprška dodate su kasnije, a mogućnosti pripreme jela su neiscrpne. Zahvaljujući blagom okusu, boranija može da se priprema sa većinom raspoloživih začina.
Boranija se jede širom svijeta, a njene osobine da je niskokalorična i laka za varenje danas su visoko cijenjene. Sadrži arginin, jednu materiju koja djeluje slično insulinu, zato je pogodna za ishranu dijabetičara - kao i svih ostalih potrošača. Drugi važan sastojak zove se inzotol, on je važan za metabolizam kalcijuma, jača srce i krvne sudove.
Dobar je antioksidans i diuretik, snižava holesterol i pritisak. Oporavlja kosti, jača imunitet. Svježa ili smrznuta, dostupna je u marketima i na pijacama, a njene korisne osobine nikako ne treba zanemariti. Ova biljka učestvuje u većini dijeta za regulisanje tjelesne težine i nivoa holesterola. Više niko je ne prezire, a izraz "sitna boranija" danas ima sasvim drugo značenje.
Oko mladih mahuna nema nekih posebnih vjerovanja, možda zato što se pojavila u ishrani poljoprivrednog i ostalog stanovništva relativno kasno. Poljoprivrednici vjeruju ono što znaju: da boraniju treba gajiti i jesti bar jednom sedmično.
Tagovi
Autorica
