Kad čeljad nije bijesna, ni Zijemlja nisu tijesna: Gdje su konačili šverceri i žandari?

Kad krenete iz pravca Mostara putem iz Bijelog polja prilično se brzo dignete na 1.000 m nadmorske visine, na kojima se nalaze Rujišta, zamišljena i znana kao zračna banja čuvenoga Mostara. Najviši vrh je Orlinka sa nadmorskom visinom od 1.703 metra.

Prije ovih modernih putnika namjernika, planinara, izletlija i drugih galamdžija, ovuda su nekada išli i švercerski putevi pa je ovdje logikom stvari bila i žandarska stanica.

Na konačištu šverceri i žandari

Kad se nađete ovdje poželjeli bi ste i sami da vam tu bude radno mjesto, kažu da su se žandari bogato hranili ovčijim mesom, te su čak odredili vlastiti razrez selima kad će im i koliko brava donijeti. Ovi drugi, koje su žandari revnosno ganjali, nakon što bi pregazili Neretvu na najplićem gazu, preko planina, često po kijametu, sa duhanom u ruksacima na leđima kretali bi se putevima dalje prema Bosni.

Nerijetko bi mnogi od njih zalutali u magli, smrzli se ili stradali u sniježnim lavinama. O kakvom se terenu radi, najbolje govori činjenica da su i najbolje obučeni planinari ovdje stradavali. Znalo bi se tako desiti da se u istoj kući zateknu na konačištu šverceri i žandari na večeri, gdje bi se domaćin pobrinuo da jedni za druge ne znaju.

Kasnije su iz ovih životnih situacija nastajala veoma duboka prijateljstva, koja su se prenosila i na potomke.

Do Zijemalja karsnog polja izduženog u pravcu sjever - jug dolazi se makadamskim putem, sastoje se iz tri dijela, Gornje Zijemlje ili Hansko polje, koje administrativno pripada Mostaru i obuhvata površinu od 1,47 km², na nadmorskoj visini od 835 m, Donje Zijemlje administrativno pripada Istočnom Mostaru i obuhvata površinu od 4,57 km² na nadmorskoj visini od 807 m. Polje je suho, ali ima određeni potencijal za plavljenje u manjem centralnom dijelu.

Narodno predanje smatra cijela Zijemlja veoma starim naseljem, priča se da je staro stanovništvo odselilo zbog toga što su bila na glavnom putu iz Hercegovine u Bosnu i što su im još od turskog vakta dodijavali putnici. Ovdje je bilo i konačište, odnosno mjesto na kojem su karavandžije, razapinjali čadore da se odmore, pa je i nazvano Hansko polje.

Niz vrtača sa neistraženim ponorima

Panoramu prati niz vrtača sa brojnim neistraženim ponorima koji sakrivaju vodu i dodatno stvaraju utisak bezvodnosti ovoga kraja. Mada ovdje ima mnogo stalnih vrela i čatrnja sa živom vodom koju koristi čeljad i blago koje ovdje obitava. Najviše sela je na sjevernoj strani u prisoju Kušići, Šarica, Jankovina, Padežine, Rančići, Dnopolje, dok se u osojnoj strani nalaze Miljanovići i Gladno polje.

Velež sa ove strane izgleda nevjerovatno, na dijelovima puta ćete naći i nekropole bogumilskih stećaka koje svjedoče o kontinuitetu ljudskog postojanja na ovim prostorima. Na nevesinjskoj strani, podno strmih stijena i sipara na 1.041 m nadmorske visine nalazi se Veleško jezero do kojega se dolazi hodajući kroz bukovu šumu.

Vozni red - Podveležje!

Smješteno u velikoj kraškoj dolini, spada u skupinu glacijalnih jezera, puni se iz više malih izvora, a suvišak vode gubi se u ponoru na jugozapadnom dijelu jezera. Pričao mi je drug da je onomad na jezeru jedne prilike zatekao bijelu vučicu sa troje vučadi, meni su doček na jezeru priredile tek patke, cvrtkut ptica i mir veličanstvenog prizora kad se polako smijenjuju godišnja doba.

I tako praveći krugove uvijek i sigurno nastojimo da se vratimo kući, tako i meni pade na pamet ona od Mike Antića, "Svaka baština ima svoj pečat u srcima svojih ljudi, a rodni kraj je ona nevidljiva niti koja nas povezuje sa prošlim generacijama."