Poljoprivrednici vjeruju da je duga dobar znak i da nagovještava rodnu godinu. Po bojama gataju šta će najbolje roditi.
Ponekad, poslije ljetnog pljuska, pojavi se na nebu velika šarena traka koju poljoprivrednici od nastanka poljoprivrede vole i uvažavaju. Zakon fizike o prelamanju svjetlosti kroz zavjesu vodenih kapljica odgovoran je za jednu od najljepših i najspektakularnijih pojava u prirodi. Ovu optičku i meteorološku pojavu posmatrač može najbolje da vidi ako stoji leđima okrenut suncu.
Duga, u stvari, ne postoji na određenom mjestu, nego zavisi isključivo od pozicije sa koje se posmatra. Kad su uslovi dobri, to jest kad ima tamnih oblaka poslije kiše, može da se vidi i sekundarna duga, još jedan šareni most na nebu. Može da se pojavi i kod vodopada ili fontane, ukoliko ima dovoljno vodenih kapljica, ili kroz maglu.
Na manjoj nadmorskoj visini, vidi se dio duge, a na većoj nadmorskoj visini ili iz aviona posmatrač može da sagleda cijeli dugin luk. Ovu pojavu pokušavali su ljudi da objasne od pradavnih vremena.
Pisao je o njoj Aristotel (384 - 322. prije nove ere) i rimski filozof Seneka Mlađi. Mark (Markantun) de Dominis, hrvatski fizičar, filozof, isusovac, biskup senjski, nadbiskup splitski i primas cijele Dalmacije i Hrvatske, dao je prvo naučno objašnjenje duge u XVI vijeku.
Rene Dekart je 1637. objašnjavao dugu refleksijom i lomom sunčeve svjetlosti. Ovu teoriju dopunio je i usavršio Isak Njutn, a dalje razvili Džordž Bidel Eri (1837.) i austrijski meteorolog Jozef Marija Pertner (1897.)
U vjerovanjima duga zauzima istaknuto mjesto. Kako ima oblik mosta, ljudi su vjerovali da je materijalne ili magijske prirode, otuda izrazi "hodati po dugi" za čovjeka koji sanjari ili "tamo iza duge", za mjesto do koga se ne može stići. Različiti narodi smatrali su dugu vezom između zemlje i nebesa. Kod Grka i Rimljana, duga je Irida (Iris), glasnica bogova koja ljudima donosi dobre vijesti.
U Ilijadi, Hera, boginja braka i dužnosti, pozvana je da pomiri zavađene strane, ali, ona poznaje sebe, ima "gadnu" narav, pa će da posvađa i one koji se nisu svađali. Zato ide kod Afrodite, boginje ljubavi i sile nad silama, a Afrodita joj daje "šareni trak", traku u duginim bojama, da bi mogla da pregovara.
Kod Germana, duga predstavlja Bifrost, most između svijeta ljudi i svijeta bogova. U Kini, dugin most je stvorila jedna od boginja, bacajući po nebu kamenčiće u pet različitih boja. U Epu o Gilgamešu, boginja Ištar stavlja dugu na nebo da bi uvijek podsjećala na one koji su izginuli u velikom potopu. U biblijskoj Knjizi postanja, Bog postavlja dugu na nebo kao znak saveza sa ljudima.
Poljoprivrednici vjeruju da je duga dobar znak i da nagovještava rodnu godinu. Po bojama gataju šta će najbolje roditi: ako je najizrazitija crvena boja, godina je najbolja za crveno voće i povrće, žuta predstavlja žito, zelena kukuruz, a plava i ljubičasta grožđe.
Također su vjerovali da, kad bi osoba mogla da prođe ispod duge, promijenila bi spol, muškarac bi postao žena i obratno. Postoje priče o tome kako su djevojčice stradale pokušavajući da prođu ispod duge da bi postale sinovi, jednu od njih zabilježio je književnik Veljko Petrović.
Prema drugom tumačenju, vjerovatno veoma starom, duga je nebeska zmija koja silazi na zemlju da pije vodu, a zatim se vraća u oblake. Ko vidi dugu, dobit će dobre vijesti. Poljoprivrednici su nazivali dugu "božjim pojasom" i pričali da postoji ćup zlata na mjestu gdje duga "pije vodu" to jest izgleda kao da se završava u vodi. Taj ćup niko nikada nije našao, jer duga, kao i mnoge druge pojave, relativno kratko traje.
Tagovi
Autorica