Kako uz minimalne intervencije povećati "prinos" šljivovice, otkrijte više od našeg voćara amatera.
Rakija je naš ponos. I naša dika. I tradicija. Sa njom proslavljamo dolazak na ovaj svijet. I ispraćamo sa njega. Stvar je prestiža proizvesti rakiju u svom domaćinstvu. Savjeti o tome kako to najbolje uraditi rado su čitani i na stranicama Agrokluba.
U popularnoj seriji "Moj rođak sa sela" kultna je desetominutna scena kada Drakče i Vranić kupuju rakiju za svadbu. U "Hramu rakije" ili "The temple of the plum", kao što bi Drakče rekao ima ona minijatura "Dedin recept, al' nova tehnologija".
Palo mi je to na pamet, dok sam ove jeseni, pekao rakiju. Domaćin kuće, moj otac, napustio nas je ove godine. Ja sam godinama, iako sa diplomom agronoma, bio samo fizička asistencija domaćinu u procesu od berbe do destilacije ne želeći tako da rušim njegov autoritet. Ko se ikada bavio ovim poslom, razumjet će naredne redove. Priča je o šljivovici.
Dakle, na imanju podno Divčibara (zapadna Srbija, op.ur.) smo zdrave plodove sorti čačanska ljepotica, čačanska rodna i stenlej smještali u dezinfikovane PVC kace zapremine 1.000 i 2.000 litara. Nakon mjesec dana fermentacije, pristupali smo prvoj destilaciji. Uvijek smo vodili statistiku. Prvi kazani su uvek bili nešto slabiji (čačanska lepotica).
Dobijali bi dvadesetak litara u rasponu od 19-22°. Potom bi uslijedila destilacija komine od čačanske rodne i stenleja i tada bi se iz kazana "valjevca" zapremine 100 litara količina meke rakije ustalila na 25°. Dobijali smo 25 litara po kazanu. Dakle 25l/25°.
Godinama zbog promjene klime ili brojnih ekstrema šljive ili nema ili je rod skroman. I ove godine je bilo tek nešto više od tone plodova. Prvo sam odlučio da svaki plod prepolovim radi lakše fermentacije. Nadam se da će doći vremena kada ću kupti mašinu za iskoštičavanje koja bi "pogurala" cijeli proces.
Nakon toga, na svakih 100 kilograma prikupljenih plodova dodavao sam enzime, selekcionisani kvasac i hranu za kvasce razmućene u par litara tople vode. Nakon punjenja kaca povezao bi ih najlonom (ne hermetički) i ostavio masu da fermentiše.
Nakon mjesec dana već prvi prepeci čačanske ljepotice pokazali su zadovoljavajući rezultat - 25 litara jačine 25°. Kada su "na scenu" stupile rodna i stenlej, izdašnost je bila bolja. Čak 30 litara jačine 34° pa i više.
Sitna tehnološka intervencija doprinjela je zadovoljavajućem rezultatu.
Od 100 litara "meke" rakije, nakon odvajanja prvenca dobijano je 50-tak litara destilata jačine 55-60°. Rakija je smještena u hrastovu burad i nakon pola godine će biti razblažena na prihvatljivih 42-44°. Ostavit će se na duže odležavanje, popit će se u domaćinstvu ili podijeliti prijateljima. Ima li boljeg poklona?
Mi amateri koji šljivu gajimo "u tragovima" što bi rekli stručnjaci, prinuđeni smo da iznajmljujemo i kazan i kazandžiju jer se naprosto ne isplati posjedovati aparaturu za ovako male količine. A kazani znaju da budu izazovna meta za lopove posebno ako domaćin nije 24/7 na svojoj adresi.
Zidani rakijski kazan star više od 150 godina još uvijek u funkciji
I tu se javlja stari problem. Kazandžija bi htio da što prije završi posao. Bez obzira na molbe uz intenzivno loženje po kazanu "troši" dva sata. Premalo. Ako stvarno želite da pretočite kvalitet u bocu morat ćete za meku po kazanu da "odvojite" tri sata, a za "ljutu" i do četiri. Umjeren i kontinuiran plamen će dati taj rezultat.
Vjerujem da će tehnolozi u ovim redovima naći brojne propuste. Ovo je bilo samo jedno iskustvo voćara-amatera.
Tagovi
Autor