Da se ukućani "ponove", pobjednik proslavi, a stoka "omrsi"

Za pravoslavne vjernike danas (12. aprila) je Vaskrs, praznik nad praznicima, najstariji praznik u hrišćanstvu i nema sumnje jedan od najstarijih praznika uopšte.

Slavi se uvijek u nedjelju, jer su u nedjelju žene koje su išle na pogreb našle prazan Hristov grob, a anđeo im rekao "zašto tražite živoga među mrtvima?". Praznik je pokretan, što znači da može da "padne" od marta do maja što se posebno izračunava za svaku godinu, baš kao i u vrijeme kad je ustanovljen. Vuk Karadžić bilježi da se praznik naziva Uskrs, Vaskrs, Veligden ili Vazam, iako ova druga dva imena više nisu poznata i uobičajena.

Veselin Čajkanović navodi da je Uskrs stari poljoprivredni i to stočarski praznik proljeća, što znači da običaji koji ga prate sežu u veoma davna vremena. Poljoprivrednici, poznato je iz etnologije, poštuju stare običaje i ponavljaju ih svake godine bez promjene, što omogućuje da se cio postupak sačuva. Od brojnih običaja za Uskrs najpoznatiji je onaj da se farbaju jaja koja će na gozbi biti svečano razbijena, pošto se utvrdi koje je najtvrđe. Još ima poljoprivrednih domaćinstava koja oboje po nekoliko stotina jaja, obično zato što ih već imaju, pa to poslije podijele svoj djeci iz komšiluka ili sela.

Pobjednik da se "duplo" dokaže

Jaja se farbaju u savremenim bojama koje se kupuju u prodavnici, ali, i ovdje ima tradicionalista koji priznaju samo farbanje u ljuskama crnog i bijelog luka i preparatima od drugih biljaka koje mogu trajno i neškodljivo da oboje ljusku jajeta. Takmičenje za najljepše obojena jaja i za najtvrđe jaje, koje razbija sva ostala, poznata su, prema Vuku Karadžiću, iz njegovog vremena. I tada je pobjednik morao da pokaže kako nije "zalio" pobjedničko jaje voskom ili gipsom tako što bi ga pojeo pred svima okupljenima.

Uskrs ili Vaskrs, kod poljoprivrednika je praznik nad praznicima

Sve "tucanijade" koje se organizuju danas imaju korijen u ovom običaju, okupljanju oko crkve na Uskrs, i ljudi se dugo pripremaju obilazeći salaše i odgajivače u potrazi za jajetom koje ima najtvrđu ljusku i koje će svom vlasniku na takmičenju donijeti trenutak slave.

Još jedan običaj ima veliki značaj za Uskrs, a to je da se svi ukućani "ponove". Svako u kući treba da dobije bar nešto novo od odjeće za veliki praznik. Bogatiji poljoprivrednici pojavljivali su se na Uskrs u potpuno novoj odjeći, njihovi ukućani isto tako. Da bi svako u kući dobio bar nešto novo od odjevnih predmeta, žene su marljivo radile.

Gozba i za stoku

Uskrsom se završava najduži i najteži post u godini, Veliki post. Tada se, u vrijeme velikih radova na njivi, poljoprivredno stanovništvo uzdržavalo od mesa, mlijeka i jaja, pa tako sedmicama. Zato se na Uskrs svi ujutro prvo omrse, jajetom i suhomesnatim proizvodima, što je uvod u gozbu koja slijedi za ručak: supa, meso, zeleniš, naročito zelena salata, mladi luk i rotkvice, kolači i šarena jaja. Gdje ih se mnogo ofarba, ostane i za mnogo narednih dana, a mrvicu od šarenih jaja treba da dobiju i sve životinje u domaćinstvu, radi svakog napretka.

Sretan Vaskrs!