• Mladi na selu
  • 12.01.2020. 12:00

Broj farmi opada, baš onoliko koliko rapidno raste broj kladionica

Kakvo je to selo gdje te više horoz ne budi svojim jutarnjim pjevom, gdje tek poneka krava šeta livadom, gdje je 100% stanovništvo u penziji, gdje se traktori više ne voze, a plastovi sijena mogu izbrojat na prste jedne ruke ?

Foto: Depositphotos/pafnuti@ukr.net
  • 880
  • 778
  • 0

Odlični zemljišni i vodni resursi, nevjerovatan potencijal za razvoj organske proizvodnje, nepregledne poljane, livade, pašnjaci, visoravni, tradicionalni domaći proizvodi bez konkurencije, razvoj sela i ruralnih potencijala, odobrene dozvole za izvoz...  Samo su neki od spektakularnih naslova o bh poljoprivredi. Realno stanje na terenu u vrlo malim procentima i jeste tako, za one koji znaju iskoristiti potencijal, imaju sluh za biznis, hoće i znaju se uhvatiti u koštac sa tržištem i zaradom. Znaju šta selo pruža i može.

Odemo li ispod površine, dublje, kad sagledamo realno stanje, pitanje je ko će sve te resurse u budućnosti koristiti, gdje su mladi ljudi na selu, osim što zemlju napuštaju, simptomatično nove generacije gube radne navike, idu linijom manjeg otpora, sve što je nekad bila blagodat danas je sramota. Sramota je u današnjem društvu objaviti story sa kravom, na njivi, pa čak samo i posjetiti farmu goveda, voziti traktor i slično.

Mladima poljoprivreda nije u fokusu

Kažu da je William Shakespeare uzimao umjetnost kao mjesto pojavljivanja istine, ako je tako, onda citat iz remek djela "Hamlet" opisuje bh poljoprivredu ovako: "Nešto je trulo u zemlji bosanskoj"! Razumljivo, svaki početak je težak, nije lahko započeti bilo koju poljoprivrednu proizvodnju i ostvariti zaradu i egzistenciju. Fabrika pod otvorenim nebom, kako poljoprivredu još nazivaju je vrlo rizičan biznis, i često ne zavisi samo od vlastitog rada i truda. Međutim mnogo je pozitivnih priča ispričano, priča koje i dalje traju, te su odličan primjer.

Danas većinom to izgleda ovako: porodica se tradicionalno bavi poljoprivrednom proizvodnjom, desetak muznih grla, 50 dunuma obradivog zemljišta, zaključen ugovor o otkupu mlijeka, usput  i 2-3 tovna bika tokom godine, traktor u funkciji, štala sagrađena, višak mlijeka se preradi u sir za kojim se na tržnici traži kilogram više. Sve to, prethodne generacije poljoprivrednika su baš tu na selu gradile, pradedo, dedo, pa otac i tu nažalost danas priča završava u većini slučajeva.

Ipak nije sve tako crno, ima onih koji i nastavljaju dalje, sin preuzima već utemeljenu proizvodnju i prodaju. Ipak jedno pitanje "visi u zraku", zašto mnogi mladi na već "razrađen" porodični poljoprivredni biznis ne nastavljaju dalje, ne interesuje ih to zanimanje, idu sa sela, svjesno za manju plaću od onoga što bi na kućnom pragu zarađivao!? Pitanje kojim se današnji sistemi i društvo ne bave, onoliko koliko bi trebalo, stoga i utemeljen odgovor i ne postoji, samim time ne nazire se niti rješenje!

Ruralno nije sramota

Kakvo je to selo gdje te više horoz ne budi svojim jutarnjim pjevom, gdje tek poneka krava šeta livadom, gdje je 100% stanovništvo u penziji, gdje se traktori više ne voze, a plastovi sijena mogu izbrojat na prste jedne ruke? Silni programi pomoći, poticaji, programi ruralnog razvoja ne nude pravo rješenje. Na žalost, sve dok  se u pojedinim kantonima Federacije u toku godine više registruje kladioničarskih poslovnica od registrovanih farmi, silni programi poticaja nemaju svrhu. Ustvari imaju, ali samo za one koji ih donose, što se kaže neka ima na papiru i pokoji društveno politički poen!?  

Svijest, a i mentalitet mladih već je odavno daleko od poljoprivrede, a osim što nema zainteresovanosti, prešlo se izgleda na veći stepen, poljoprivreda i selo postaju sramota u društveno socijalnim kretanjima.

Mnoge zemlje EU odavno su prepoznale ovaj problem, sistemski ga rješavaju multidisciplinarno od obrazovnog sistema do novih proizvodnih tehnologija kako bi ruralna područja ne samo oživjeli već ih učinili samoodrživim. Dovoljan je podatak da svima bude jasno koja važnost se ovom problemu u EU daje, a to su finansijske potpore. Za razdoblje od 2007. do 2013. godine, programu je namijenjeno 96,4 milijarde eura. U novom financijskom razdoblju od 2014. do 2020. godine, predviđena sredstva za poljoprivredni program i ruralni razvoj iznose 95,577 milijardi eura. Ako već oni koji trebaju ne znaju, neka prepišu od uspješnih, to nije sramota ako je cilj ruralne sredine učiniti samoodrživim i primamljivim za stanovništvo.


Tagovi

Broj farmi Mladi i poljoprivreda Mladi na selu Sramota Kladionice Ruralni razvoj EU


Autor

Adi Pašalić

Adi je magistar Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu sa specijalizacijom na odsjeku Tehnologija uzgoja životinja. Autor je dva samostalna razvojna projekta i jednog istraživačkog rada iz područja mljekarstva. Najviše ga zanimaju teme iz područja uzgojno selekcijskog rada i farmerskog poslovanja.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Nešto novo, velika olakšica u stočarstvu. Upija vlagu i štetne gasove u objektima, neprijatan miris... Pročitaj cijelu bilješku »