Znate li da su bobe crvene zove hranjivije od boba crne?

Crvena zova, crvena bazga, divlja zova, grozdasta zova, planinska zova, crvena zovika, divlja zovika, divlji bezeg ili planinski zov, lat. Sambucus racemosa L. nosi znanstveni naziv roda prema starogrčkom glazbenom instrumentu sambuca, a ime vrste odnosi se na cvat u klasteru.

Crvenu zovu su Nijemci naveliko uzgajali poslije Drugog svjetskog rata. U Sjevernoj Americi ovu biljku tradicionalno koriste starosjedioci. Varijanta crvene zove koja prirodno dolazi na istoku Sjeverne Amerike razlikuje se od evropske po dlakavim stabljikama, lišću i peteljkama.

Rasprostiranje i stanište

Prirodno dolazi u Evropi, sjevernoj Aziji umjerenog pojasa i Sjevernoj Americi. Raste uz obale rijeka, u šumama i na drugim staništima. Ukrasne biljke se znaju proširiti po šumama i kamenjarima. Najbolje uspijeva na sunčanim ili polusjenovitim staništima bogatim dušikom. Prilagode se velikom broju tipova tala, ali najbolje uspijevaju na kiselima koja sadrže visok udio organske tvari i koja su stalno vlažna. Može se kultivirati kao grm ili manje stablo.

Najčešće raste kao srednje brzo ili brzorastući grm koji je nalik na stabalce i koji naraste od dva do šest metara u visinu. Srčika je rđastosmeđa ili žutosmeđa što je važna karakteristika po kojoj se razlikuje od crne zove koja ima bijelu srčiku. Listovi su perasto sastavljeni, svaki se pojedini listić sastoji od pet do sedam liski između 5 i 8 cm dugih i između 2 i 3,5 cm širokih, kopljastog oblika i nepravilno napiljenih rubova. Kada se liske zdrobe daju jak i neugodan miris. Cvatovi dolaze u stožastim metlicama.

Zatvoreni cvjetni pupovi su ružičaste boje, a otvoreni cvjetovi su bijele, kremastog tona ili su žućkasti. Cvjetovi su oblika zvijezde i imaju po pet prašnika, a oprašuju ih leptiri. Crvena zova cvjeta u vrijeme listanja u maju i junu. Plodovi su jarkocrvene bobe promjera oko pet mm i sadrže od tri do pet sjemenki. Pojavljuju se u velikim klasterima koje je lako sabirati. Plodove rado jedu ptice koje zatim raznose sjemenke.

Kemijski sastav

Razni dijelovi biljke crvene zove sadrže vitamine, osobito C, masno i eterično ulje, organske kiseline (jabučna), šećere, tanin, triterpenoide, ugljikovodike i flavonoide. U mladim listovima i nezrelim plodovima sadržan je cijanogeni glikozid sambunigrin koji je vrlo otrovan i uzrokuje veliku kiselost. Aktivne tvari u kori su određeni terpenoidi, betulin i betulinska kiselina, a također i steroid beta - sitosterol. Cvjetovi sadrže flavonoid kvercetin.

Jestivost i korištenje: plodovi su uvjetno jestivi, za konzumaciju su sigurni nakon što se skuhaju. Vrlo slična vrsta je crna zove, a razlikuje se od crvene po tome što su joj bobe crne boje i vrlo ukusne. Crvena zova ima gorke bobe no zato su poprilično hranjive jer imaju relativno visok udio masti, proteina i ugljikohidrata. Bobe crvene zove su blago otrovne dok su sirove i to joj je zajedničko svojstvo s crnom zovom. Nakon što se skuhaju od njih se može spraviti marmelada, žele ili vino. Mogu se sušiti za zimu pa im se na taj način ublažava okus. Cvjetovi se mogu konzumirati sirovi ili kuhani. Od korijenja se može spravljati napitak nalik na čaj.

Ljekovitost i korištenje

Lišće djeluje analgetično, oksitocičko i može se koristiti kao topli oblog. Uvarak od lišća može se koristiti tijekom trudova za olakšanje poroda. Infuzija od listova se koristi kao antiseptik na mjestima na kojima je došlo do zaraze krvi. Oblog od drobljenog lišća stavlja se na čireve i gnojne čireve, hemeroide, kao i na otekle zglobove kako bi se smanjilo naticanje. Oblozi od kuhanih izbojaka koriste se za ublažavanje bola. Kora, između ostalog, djeluje purgativno, a infuzija od kore se koristi za tretiranje kašlja i prehlada. Kao i oblog od lišća, oblog od kore se stavlja na otečene zglobove, kako bi se smanjilo naticanje.

Tinkture i infuzije cvjetova koriste se u liječenju bronhijalne astme i reumatizma. Uvarak od cvjetova koristi se u liječenju bronhijalne astme i reumatizma, a koristan je i grglja li se u slučaju čira usta i krajnika. Infuzija spravljena od plodova korisna je kao sredstvo za povraćanje i laksativ. Kao diuretik, laksativno sredstvo i dijaforetik, odnosno sredstvo protiv znojenja koristi se uvarak spravljen od korijenja.

Nuspojave: nikako nije preporučljiva trudnicama za korištenje na svoju ruku budući da skraćuje trudnoću. Crvena je zova najtoksičnija od tri nama najznačajnije (crna i abdovina) no nuspojave se u principu svedu na bol u trbuhu nakon konzumiranja sirovih boba. Osim zelenih dijelova i sjeme se smatra otrovnim.

Autorica: Marija Glavaš

Foto: Bigstockphoto/ArgenLant