Zlatkino cvijetno carstvo: "Sadnja mora ići po redu"

Iako danas svaka plastenička proizvodnja zahtijeva mnogo odricanja, posebnu pažnju zahtijeva cvjećarstvo. Zlatka Kovačević iz Prnjavora prije 25 godina započela je svoju priču, kratko je to bilo povrtarstva, i odmah se okrenula cvjećarstvu.

"Počela sam sa proizvodnjom povrća, plastenička proizvodnja, a vrlo brzo prešla sam na cvjećarstvo. Zato sam se školovala i priličnije je bilo da se vratim na tu svoju ljubav. Prvi plastenik smo napravili 1994. godine i od tada traje ova priča", započinje svoju priču Zlatka.

Nema sezonskog posla

Iako se cvjećarstvo više veže za žene, naša sagovornica kaže da od početka ima podršku supruga, koji se trudi da pomogne sve što može, dok je ona tu "vodič" koji istovremeno brine o zasadima.

"Sada je tu i kćerka koja je završila hortikulturu, tako da se nadovezujemo u poslu i savjetuje me nekim novim metodama. Dosta se to danas razlikuje i drugačije posmatra kroz literature. U svakom slučaju znači pomoć od kćerke kada je u pitanju uzgoj", ističe ova cvjećarka.

Kako nam priča Zlatka, uzgoj je dosta zahtjevan i svakodnevno ima posla. Radi i sezonsko cvijeće za vrtove, a najviše ima trajnica i oko njih je baš dosta posla. "Kada su u pitanju obaveze i posao, tu nema sezonskog posla, samo sezonsko cvijeće", govori nam kroz osmijeh.

Ponekad je, priča, za uzgoj biljke koja bi mogla ići u prodaju ili pred kupca, potrebno dvije do tri godine.

"Dugo sam u ovom poslu, imam poznate kupce i znam šta je to što ide najviše, to i spremam. Uglavnom je to sezonsko cvijeće", govori Zlatka, te dodaje da je unazad nekoliko godina smanjen trend kupovine ovog cvijeća zbog trajnica, jer neke cvjetaju 2-3 puta godišnje.

Zimi dodatna briga

Tokom zime ima i dodatnu obavezu, jer plastenike koji se prostiru na oko 800 kvadrata, mora i da zagrijava. Upravu je u toj obavezi kako kaže "suprug ključan", jer je zadužen za pripremu ogreva.

"Dva plastenika tokom cijele zime se griju, dok su ostali sezonski i pune se kada su više temperature. U jednom grijem rezano cvijeće, za bukete i dio trajnica, biljke koje su višegodišnje, u dijelu držimo i rasad povrća koji i danas radimo u manjim količinama", priča Zlatka za Agroklub.

Ipak, sve je to postao stil život i nešto na što su navikla već dvije i po decenije. Duga tradicija i kvalitetna roba prepoznaju kupca, tako da nema problema sa prodajom cvijeća. Već godinama je to uglavnom posao s kućnog praga.

Tulipani cvjetaju ljepše, ako im na vrijeme "skinete glavu"

"Stekla sam povjerenje i volim kontakt s kupcima, direktnu prodaju, da znam šta žele i šta možda nije dobro. Izađem i na teren s prodajom, ali dosta se kući proda. Izađem na pijacu redovno u Prnjavor, a dio ode i za Banjaluku", ističe Zlatka, te dodaje da dosta ide i preko društvenih mreža iako nije njihov pobornik.

Ljubav ka tradicionalnim biljkama

Ova vrijedna cvjećarka priča nam kako je tradicionalna i više voli biljke koje uspijevaju na našem podneblju. U plastenicima ima vrste koje su skoro i zaboravljene i trudi se da ih sačuvam. "Ja lično volim maćuhice, proljetne biljke, narcise, ljiljane, te vrste koje su nekada bile na svakom koraku zastupljene. Tu je i miloduh, začinsko bilje, a čini mi se da koliko god bi proizvela tog začinskog, sve bi se prodalo, jer uvijek se traži."

Kupcima savjetuje sukcesivnu sadnju, a ne sve odjednom. "Mora po redu", kaže, pa nabraja "drvo, zelenu biljku, a onda trajnica koja će cvjetati u proljeće."

Taj pravilan raspored biljaka je jako bitan, odnosno period cvjetanja.

"Treba ispoštovati, ako je višegodišnja nju sadite jedne godine, a ona cvjeta i druge, nadopunjuje je sezonska koja će nastaviti. I taj redoslijed kada se ispoštuje, ne treba puno sezonskog cvijeća, a imaće tokom cijele godine nešto što će cvjetati i mirisati", poručuje ova vrijedna cvjećarka.

U narednom period u planu joj je da stvori malo bolje uslove kada je u pitanju grijanje, kako bi sebi olakšala rad.