Berbu treba obaviti po sunčanom danu, kada se digne rosa, a nikada biljke mokre poslije kiše ili od magle i rose
Ako želite vlastite čajeve ljekovito bilje možete sami uzgajati ili ga sakupljati u prirodi što će vam omogućiti da se krećete, boravite na svježem vazduhu, ali i da uživate u svježe ubranim biljkama.
Mjeseci jun i jul su idealni za branje raznog bilja: lipa, matičnjak, neven, majčina dušica, menta, vrijesak, smilje, kopar, mažuran, kadulja, origano, kantarion, bokvica, sljez, kopriva, kamilica, hajdučka trava, pelin, čičak i mnoge druge biljne vrste.
Za berbu u vlastitoj bašti ili prirodi se potrebno pripremiti. Kada želimo brati divlje ljekovite biljke neophodno je da se prethodno informišemo i naučimo prepoznavati vrste i kada se obavlja berba. Tokom ljetnih mjeseci sakupljamo korijen, listove, nadzemni dio, pupoljke, cvjetove ili plodove.
Berbu treba obaviti po sunčanom danu, kada se digne rosa, a nikada biljke mokre poslije kiše ili od magle i rose. Sačekajte da tečnost s biljaka ispari. Koncentracija eteričnih ulja biće najveća u kasnim jutarnjim satima. To će vam omogućiti bolje i brže sušenje. Berite zdrave biljke, ali i njih poslije berbe očistite od primjesa i odbacite oštećene listove.
Kako bi si olakšali posao, ponesite potreban alat (malu motičicu za korijen, makaze, nož). Ubrano bilje stavljajte u platnene vrećice. U plastičnim kesama biljke će se upariti, a to je preduslov da postanu crne tokom sušenja i neupotrebljive. Biljke razvrstajte prema vrsti već prilikom berbe koristeći više vrećica.
Nikada ne sakupljajte biljke koje rastu u blizini puteva i divljih deponija. Što dalje od puta biljke će biti čistije i manje zagađene. U bašti gdje uzgajate ljekovito bilje za berbu nikako ne koristite pesticide i hemijska mineralna đubriva. Takođe, ne berite biljke koje rastu u savremenim voćnjacima koji se tretiraju pesticidima.
Prilikom branja čuvate biljke i prirodu. Ne uništavajte grmove višegodišnjih vrsta. Na jednom području ostavite bar 1/3 određene vrste koju berete kako bi joj dali šansu da se ondje održi.
Ne berite zaštićene vrste i biljke koje rastu u nacionalnim parkovima. Nešto treba ostaviti za budućnost i očuvanje životne sredine.
Sušenje sakupljenog bilja se obavlja na zraku, u pećnici, dehidratoru ili savremenim komorama. Male količine za ličnu upotrebu ne zahtijevaju kupovinu skupih sušara. Dovoljno je da se sušenje obavlja na sjenovitim i prozračnim mjestima, a biljke su vezane u manje snopiće ili se prostru po podlozi na koju smo položili čist papir ili stolnjake. Mogu se napraviti i posebni mrežasti okviri ili stolovi na kojima će se biljke najbrže osušiti. Snopiće je potrebno čvrsto uvezati kako tokom sušenja ne bi došlo do ispadanja stabljika i objesiti ih naopačke.
Kod sušenja na podlozi obavlja se preokretanje biljne mase svakih 12h, a proces traje od dva do tri dana.
Potrebno je spriječiti kontakt životinja s materijalom koji sušimo. To se prvenstveno odnosi na miševe, insekte, mačke i pse.
Sušenje u pećnici zahtjeva niže temperature. Tokom sušenja povremeno kontrolišite bilje, rastresite ga i okrenite. Ipak, temperaturu u pećnici ćete teško regulisati i najčešće je previsoka.
Bolji izbor je dehidrator na kome možemo podesiti temperaturu. Od velike pomoći će nam biti u kišnim sezonama kada nije moguće sušenje na zraku.
Tagovi
Autorica