Posljednjih godina, osim ukrasnog, proizvodi i prodaje začinsko i ljekovito bilje koje je veoma traženo.
Emilijan Simeon iz Niša u Srbiji, oduvijek je volio da uzgaja cvijeće. Dok je bio zaposlen to je radio amaterski, a od 2005. godine, kada je otišao u penziju, počeo je da se bavi i profesionalno. Za to je, kaže, najzaslužniji njegov prijatelj Bane iz Medoševca koji je godinama bio njegov idol u ovom poslu.
Posmatrajući ga kako uživa u proizvodnji cvijeća i sam je poželio da se bavi cvjećarstvom. Prve biljke je po cijeni od dvije marke kupio od njega '97. godine, pred 8. mart - Dan žena, i odmah ih preprodao. Vidjevši da može da se zaradi od cvijeća, riješio je da u svom dvorištu, po odlasku u penziju, napravi plastenik gdje će moći i sam da uživa u uzgoju.
Ovaj plastenik, površine 8 sa 10 metara, podigao je zahvaljujući donaciji od 1.500 eura koju je dobio od jedne holandske humanitarne organizacije.
"Čim sam ga postavio u dvorištu došla je da me obiđe njihova predstavnica. Kada je vidjela i čula šta sve mogu da uradim u njemu odlučila je da predloži svojoj organizaciji da mi donira još 1.500 eura, što su i uradili", počinje svoju zanimljivu priču naš sagovornik.
Želeći da svoju proizvodnju digne na profesionalni nivo, iako je već bio penzioner, upisao je srednju Poljoprivrednu školu u Kraljevu, smjer cvjećarstvo. Poslije položenih 15 stručnih predmeta stekao je i željenu diplomu. Želio je da njegovo znanje i umijeće budu potvrđeni i napismeno.
Ovako obučen, stalno je unapređivao proizvodnju baštenskog i balkonskog cvijeća koja se bazirala na petunijama, muškatlama, begonijama, kadificama…
U plastenik je uveo i parno grijanje i ta investicija mu se veoma isplatila. O podizanju novih plastenika ne razmišlja, jer na placu od tri ara gdje se nalazi i njegova kuća nema uslova za tako nešto. Uprkos tome što mu zimi u plasteniku manjka svjetlosti zbog visoke zgrade koja se nalazi ispred njegovog placa, uspijeva da tokom sezone proizvede zdrave biljke.
Postoji cvijeće koje je pčelama potpuno beskorisno - šta onda saditi u vrtovima?
"Ljeti, kada temperatura dostigne i četrdeset stepeni obrnuta je priča, jer tada imam predivnu hladovinu za biljke u plasteniku."
Prodajući cvijeće na niškoj Cvetnoj pijaci, pijaci Ćele kula, na raznim vašarima i manifestacijama, stekao je zavidan broj kupaca. Kako su godine prolazile, mijenjao je svoj proizvodni asortiman. Tako posljednjih godina, osim ukrasnog, proizvodi i prodaje začinsko i ljekovito bilje koje je veoma traženo, kaže on.
"Tržište je preplavljeno baštenskim i saksijskim cvijećem. Za razliku od njega, začinsko i ljekovito bilje uvijek ima svoju prođu zato što može da se proda i kao sušeno tokom zime", tvrdi ovaj uzgajivač.
Zato namjerava da se u najskorije vrijeme u potpunosti preorijentiše na proizvodnju ovog bilja koja je, kaže, mnogo lakša u odnosu na uzgoj ukrasnih.
U plasteniku stalno mijenja broj zasađenih vrsta začinskog i ljekovitog bilja. Osim lavande, ruzmarina, majčine dušice, nane u nekoliko vrsta, matičnjaka, proizvodio je i steviju. Ova biljka ima glikemijski indeks nula i zato je idealna za dijabetičare. Raste do 80 cm visine, pripada porodici hrizantema, otporna je na niske temperature i dobro uspijeva na pješčanom zemljištu.
Evo devet pravila za uzgoj povrća i začinskog bilja na balkonu
"Počeo sam da razmnožavam i četinare, tuje i čemprese u manjim količinama. Osim njih, bit će i perena i trajnica. Sve one ne zahtijevaju zimi grijanje, pa ću samim tim imati i manje troškove proizvodnje", podvlači Simeon i dodaje da bi cvjećari u njegovom gradu morali da imaju bolji tretman na pijacama.
Odnosno, kaže, da za cijenu zakupa koju plaćaju dobiju veći prostor od trenutnih dva metra betona.
Tagovi
Autorica