• Ljekovito bilje
  • 18.01.2017. 15:00

Čuvarkuća - lijek iz prirode

Čuvarkuća se od davnina koristila u narodnoj medicina, a može lako da se uzgaja.

  • 1.620
  • 187
  • 0

Čuvarkuća Semprevivum tectorum je trajnica koja je široko rasprostranjena i veoma često se uzgaja. Poznata je pod raznim nazivima: čuvarkuća, čuvarka, pazikuća, ozluživ, u zlu dobra, uhara, uvara, vazdaživ, gromovnjača, gromova trava, kamena ruža, Jupiterova brada.

Njen latinski naziv Semprevivum, u prijevodu "uvijek živa", nam kazuje da je to veoma otporna biljka. Nekada su čuvarkuću sadili na krovovima kuća kako bi ih zaštitili od oluje, udara groma i vatre. Prepoznaje se po debelim, mesnatim listovima koji joj služe kao rezervoar za vodu. Razlikuju se po boji, obliku listova i veličini. Stvorene su brojne hibridne čuvarkuće koje plijene svojom ljepotom. Sve više se koristi kod izrade zelenih krovova, jer izuzetno dobro pokriva krovnu površinu.

Gajenje čuvarkuće

Ove otporne biljke imaju skromne zahtjeve i uspjeva na krovovima kuća, kamenjarima, saksijama. Idealne su za ljude koji nemaju prostor za gajenje većih biljaka ili nemaju vremena za brigu oko biljaka. Dobro podnosi visoku temperaturu i sušu, ali i niske temperature. Odgovaraju joj osunčana mjesta. Ne podnosi vlažan supstrat, izaziva trulenje. Treba je saditi u propusan supstrat koji se dobija miješanjem pijeska i humusa ili komposta.

Na dno saksije staviti sloj drenažnog materijala (šljunak, komadići cigle) kako bi dobili rahlo i porozno tlo za razvoj korijena čuvarkuće. Tokom ljeta čuvarkuću je potrebno zalijevati i ne treba je zanemariti. Ako čuvarkuća raste u saksijama treba je tokom ljeta zalijevati sa manjim zalivnim dozama. Gornji sloj supstrata poželjno je prekriti kamenčićima, krupnijim pijeskom u sloju debljine od 10mm.

Razmnožava se dijeljenjem ili sjemenom

Dijeljenje je najčešći oblik razmnožavanja čuvarkuće, jer ona stvara veliki broj novih biljaka koje se lako odvajaju i mogu se posaditi kao zasebne biljke. Nove biljke se stavraju svake godine i na ovaj način se grm čuvarkuće širi i zauzima prostor. Javljaju se krajem proljeća i početkom ljeta. Mlada biljka može biti odvojena od matične biljke tokom 40 do 45 dana i u tom periodu se mora posaditi. Najbolje je mlade biljke odmah posaditi u pjeskoviti supstrat i zaliti vodom. Dijeljenjem dobijamo biljke koje su po svom izgledu identične matičnoj biljci.

Razmnožavanje sjemenom se manje koristi. Sjetva se obavlja u rano proljeće i kasnu jesen. Razmak između sjetvenih redova je 3 do 4cm. Gornji sloj supstrata treba biti dovoljno vlažan i ne dopustiti da se brzo isuši. Rasađivanje mladih biljčica se obavlja kada su veličine 1cm i veće. U zavisnosti od vrste mlade biljčice se sade na razmak od 3 do 15cm. Iz sjemena neće nastati biljke koje su identične roditeljskoj biljci i na ovaj način se dobijaju nove sorte i hibridi.

Upotreba čuvarkuće u narodnoj medicini

Svoju ljekovitost čuvarkuća može da zahvali sadržaju jabučne i mravlje kiseline, njihovih soli, voska, sluzi, šećera, minerala i drugih materija. Upotrebljava se svjež list i sok dobijen njegovim cijeđenjem. Može da se koristi svjež sok, mast, tinktura, čaj od čuvarkuće. List se bere tokom ljeta, u vrijeme cvijetanja. Ako se čuvarkuća gaji na otvorenom bere se u periodu mart-oktobar. Listovi se upotrebljavaju svježi, iz njih se dobija sok ili se listovi suše i čuvaju. Trudnice i dojilje treba da izbjegavaju čuvarkuću. Kao i ostalo ljekovito bilje koristiti je pod nadzorom liječnika.

Svježi sok od čuvarkuće

Ako svježe listove zgnječimo ili koristimo sok dobićemo sredstvo koje hladi i steže. Sviježe iscijeđen sok koristi se kod liječenja epilepsije, nervne rastrojenosti, osjećaja straha, kod uboda insekata, ekcema. Sok se može koristiti kod problema sa čirevima, ranama, opekotinama, herpesa, hemoroida, glista, za liječenje "kurijih očiju" ili kao obloga za bolna mjesta u slučaju gihta. Može se koristiti kao kozmetičko sredstvo. Ovaj sok hidrira kožu lica koja postaje elastična i zategnuta.

Sok od čuvarkuće sa medom

Ovaj sok se koristi za detoksikaciju organizma, jačanje imuniteta, jačanje organa za varenje. Pomaže kod hemoroida, cisti, mioma. Za pripremu ovog soka potrebno nam je: 180g listova čuvarkuće, 0,5kg meda i 200ml limunovog soka.

Listove čuvarkuće izblendati i spojiti sa medom. Dobro promiješati drvenom ili plastičnom kašikom (ne koristiti metalnu kašiku). Kada smo dobro promiješali dodati sok od limuna i opet dobro promiješati. Sok se čuva u staklenoj tegli, a poklopac treba da je plastični. Ovaj sok se čuva u frižideru, a uzima se 3x u toku dana pola sata prije jela. Prije upotrebe dobro promiješati sok.

Mast od čuvarkuće

Mast se koristi kao oblog kod rana i oteklina, s njom se mažu rane i prignječenja. Uzme se 20dkg svinjskog sala, 9 supenih kašika vode i šaka samljevenog lišća čuvarkuće. Sve se to polagano kuha na nižoj temperaturi dok se ne počne mast odjeljivati. Ovu tekuću mast procijediti u staklene ili porculanske posudice i ostaviti da se stisne. Čuvati u frižideru.

Foto:Pixabay/cristty


Tagovi

Čuvarkuća Semprevivum


Autorica

Ranka Vojnović

Ranka Vojnović

Ranka je diplomirani inženjer poljoprivrede sa dugogodišnjim iskustvom u povrćarstvu, zaljubljenik u organsku poljoprivredu i druge oblike alternativne poljoprivrede poput biodinamike i permakulture.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi