Ambroziju svi poznajemo više po lošim osobinama, iako ona ima i ljekovitih. Travari su je nekada koristili kako bi spriječili infekciju i trovanje krvi.
Ambrozija, Ambrosia artemisiifolia, je dobro poznata alergena biljka, a u poljoprivrednoj proizvodnji i kao teško uništiv korov, u mnogim gajenim usjevima naročito ratarskim te uljaricama, a posebno soji. Poznata je i pod drugima nazivima kao što su: limundžik, partizanska trava, fazanuša, pelinasta ambrozija i dr.
U Evropi i kod nas se primjenjuju zakonske mjere njenog obaveznog uklanjanja prije cvjetanja, naročito na parcelama koje se ne koriste, kako bi se smanjila alergenost i postotak polena. Dobro znana ambrozija nas uglavnom upućuje na njene loše osobine, ali ovaj korov ima i svojih dobrih strana.
Samonikla je jednogodišnja biljka koja potiče iz prerijskih predjela Sjeverne Amerike, a u Evropu je unesena krajem 19. vijeka sjemenom drugih biljaka kao što su: lucerka, crvena djetelina, žita i druge. Primijećena je 1941. godine u Hrvatskoj, a kasnije se proširila i na cijeli region. U Srbiji je uočena 1953. u okolini Sremskih Karlovaca i od tad se neprestano širi u sve krajeve.
U grčkoj mitologiji se pominje kao piće bogova, a i kao hrana koja obezbjeđuje besmrtnost. Smatrala se poslasticom koja se pravi od: meda, ječma, voća, vode, sira i maslinovog ulja u šta je sa današnje tačke gledišta teško povjerovati imajući u vidu da je to vodeća alergena biljka u svijetu.
Jestiva je i vrlo ljekovita za ljude i korisna za zemljište. Indijanska plemena su koristili sve dijelove ambrozije osim polena pri liječenju visoke temperature, groznice, dijareje, ublažavanju mučnine i bola želudca, čišćenju parazita iz organizma. List ambrozije umiruje iritaciju i svrbež na koži. Travari tog doba su nagnječeno lišće trljali na dio tijela kako bi spriječili infekciju i trovanje krvi. Svježi sok biljke liječi razne infekcije stopala.
Savremena medicina nije dovoljno izučavala ljekovitost ove biljke, ali postoje dokazi gdje oboljeli od alergije, primjenjujući pravilno spravljeni lijek od ambrozije mogu od nje imati i koristi, to podrazumijeva imunoterapiju postupak uzimanja određenih doza alergena kako bi organizam postao otporniji na njegov polen.
Naučno je dokazano da može otkloniti olovo i teške metale iz zemljišta, usvojivši ih u svoju stabljiku nakon čeka se biljka iskopa i spali na nekom drugom mjestu ostavljajući zemljište čisto od teških metala.
Stabljika ove invazivne, zeljaste biljke može da izraste i do 1,5 m. Cvjetanje u našim krajevima započinje sredinom jula i traje do polovine avgusta kad osobe osjetljive i alergične na ovu bilju odnosno njen polen imaju i najčešće zdravstvenih problema. Najveća koncentracija polena ove biljke je upravo u drugoj polovini avgusta i u septembru te se tad javljaju najveći problemi za osobe alergične na polen.
Povjetarac, vrućina i vlaga pomažu širenju polena, te zahvaljujući posebnoj reproduktivnoj sposobnosti ove biljke brzo se razmnožava i širi na svim tipovima zemljišta i svim uslovima. Najviše se nalazi na zapuštenim vrtovima, dvorištima, jarugama, pored puta, na neobrađenim površinama, u gradskoj sredini, ima je skoro svugdje. Nalazi se i u gajenim usjevima gdje izaziva ozbiljan problem jer je ovaj korov otporan na mnoge herbicide i teško ga je suzbiti.
Biljka ima oko 170.000 cvjetova koji otpuštaju do milijardu zrnaca polena. Širi se do 1 km, a putem vjetra se može raznijeti na nekoliko stotina kilometara. Količina polena se smanjuje nakon kiše. Predstavlja jednu od najopasnijih alergenih biljaka na svijetu.
To je korov koji se lako širi, a vrlo teško suzbija nanoseći ogromnu štetu u poljoprivredi i iz tog razloga se treba smisleno boriti protiv njega i to putem mehaničkih, agrotehničkih i hemijskih mjera. Što se tiče mehaničkih mjera uklanjanje ambrozije, odnosno njeno košenje je najbolje vršiti u junu i julu prije početka cvjetanja.
Tagovi
Autorica