Vujanići uzgajaju grožđe i povrće u korovu

Kada su davne 1962. godine u potrazi za plodnim zemljištem i zaposlenjem Vujanići iz Ervenika u Dalmatinskoj Zagori doselili u Gradišku, znali su da se neće odreći dalmatinskih običaja. Sa sobom su donijeli ljubav prema vinovoj lozi i vinu, kome posvećuju veliku pažnju već dugi niz godina.

Slavko je već nekoliko godina penzioner i zajedno sa suprugom Marijom vodi brigu o lijepo uređenom porodičnom imanju. Njegova preokupacija ovih dana je vinova loza.

"Dominantna sorta je francuski Rose. Imam i nekoliko stolnih sorti,koje uzgajam najviše zbog djece i unučadi. Svakodnevno sam u mom malom vinogradu, pratim sve promjene, njegujem ga. Sve radim dozvoljenim tradicionalnim preparatima. Sam od modre galice i kreča kuvam Bordovsku čorbu, a prihranu obavljam supstratom od koprive. Naravno svake godine dodajem pregorjeli stajnjak i evo vidite, grozdovi su kao na Fruškoj Gori, u Zagorju ili Dalmaciji", hvali se Slavko.

Slavko se raduje jeseni i berbi grožđa od koga spravlja ekstra kvalitetno vino i rakiju lozovaču. Osim vinove loze, Vujanići za svoje potrebe uzgajaju i nektarine, breskve , kajsije, šljive i drugo voće. Naravno, tu je i sasvim neobični povrtnjak.

Marija zadužena za povrće i cvijeće

U povrtnjaku od pola dunuma svega kao u Misiru. Suša kao da je zaobišla Vujaniće. Na sve strane zeleno i jedro povrće. Marija nam je pokazala bogat asortiman.

"Boraniju sam sijala u tri roka, tako da stalno imam dobre mahune za berbu. One uvijek na pijaci imaju zavidnu cijenu. Ovih dana berem paprike, paradajz, lubenice, krastavce... Dinje smo već pobrali, imali smo i prelijepe gladiole i drugo cvijeće. Sve to uzgajamo na otvorenom, bez hemije i pretjeranog navodnjavanja. Ovo zemljište je odlično za povrlarstvo, rahlo je i dobro drži vlagu. Stajnjakom ga poboljšavamo", kaže Marija Vujanić.

Prolazeći između redova raznog povrća očigledno je da osim povrća u bašti ima i korova. Upitavši Mariju zašto nije počupala korov, dobili smo zanimljiv i neočekivan odgovor.

Spoj dalmatinske i lijevčanske ljubavi prema poljoprivredu, tradicije i znanja u slučaju porodice Vujanić dao je vrhunske rezultate.

"Da sam počupala korov ne bi danas bilo ni paprika ni paradajza. Izgorjeli bi od suše, plodovi bi bili smrežurani, biljke bi popadale, zemljište se isušilo. Korovsko bilje je odlična zaštita od jakog sunca i žege. Moje povrće je zbog toga bez premca na cijeloj pijaci u Gradiši", kaže Marija Vujanić.

Zadovoljni jer proizvode zdravu hranu

Vujanići su u Lijevče polje donijeli običaje vezano za uzgoj vinove loze, pčelarenje te spravljanje mliječnih proizvoda, a od Lijevčana su naučili kako proizvesti više od 10 tona kukuruza u zrnu po hektaru.

"Ova zemlja je idealna za poljoprivredu. Samo je treba uraditi dobro i na vrijeme. Ne štedimo stajsko đubrivo, o svakoj sitnici povedemo računa. I onda naiđe vrijeme i za odmor i druženje. Proizvedemo dovoljno za sebe, ponešto damo djeci i unučadima i zadovoljni smo jer znamo da smo proizveli kvalitetnu i zdravu hranu", kaže Slavko Vujanić.