Ova vrijedna Trebinjka sama pravi oko 100 različitih proizvoda - od likera i sirupa preko džemova do raznih salata i ajvara.
Na trebinjskoj pijaci, štand Tanje Mandrape lako se uoči. Sve je lijepo zapakovano i uredno posloženo čeka kupce.
"Sve je djelo naših ruku. Razni likeri, sokovi, sirupi, džemovi, slatko, salate, a tu je i domaća loza. Sve to pravim od raznih vrsta voća i povrća - smokve, maline, kupine, višnje, borovnice i jagode. Što se tiče voća i povrća, kupujem ga od domaćih proizvođača. Osim smokve jer je mi imamo. Maline dobijam sa Ljubomira, a drenjine hvala boga ima svuda", započinje svoju priču Tanja.
Ovim se počela baviti prije pet do šest godina. Sve je krenulo od ajvara pa je onda postepeno širila asortiman svojih proizvoda.
"Prvo sam krenula sa ajvarom. Ispostavilo se da je ispao dobar, a i da je prodaja dobro išla i tad sam vidjela da to može biti dodatni izvor prihoda. Nije u pitanju sad neki veliki novac, ali kad se prave veće količine onda može da se zaradi", priča nam ova vrijedna žena.
Njen ajvar je i poslije pet godina jednako tražen. Godišnje ga, kako kaže, napravi oko 1.000 kg i sve uspije prodati.
"Imamo dosta mušterija za taj proizvod. Ajvar pravim po staroj recepturi koju čuvam samo za sebe", dodaje ona.
Upravo stari recepti osnov su svega što napravi. Iako ocjenjuje da sad mnogi koriste one sa interneta, ipak nije za tu opciju. Samo je jednom probala i nije bila zadovoljna kako je na kraju ispalo. Oslanja se isključivo na svoje iskustvo.
"Recimo, slatko od smokve je poprilično zahtjevno kad je riječ o pravljenju. Plodovi smokava treba da ostanu cijeli, da se ne raspadnu. O tome baš treba voditi računa. Ostalo sve ide na standardni način, bitno je samo znati koliko kuhati da se ne prekuha, da se kasnije ne bi dodavali aditivi pošto ni u jednom mom proizvodu nema ni konzervansa ni vinobrana", savjetuje ova domaćica.
Kod donošenja konačnog suda da li je nešto dobro ili nije, pomognu i djeca. Pomažu doduše i oko drugih poslova.
"Suprug radi, a ja sam nezaposlena. Imamo petoro djece i oni su uključeni koliko mogu. Imaju svoje zadatke. Djevojčica recimo pere tegle i suši ih, a ostali pakuju i lijepe naljepnice. Vjerujete mi i to je velika pomoć dok se to sve uredi, ukrasi ima puno posla. Da bi se nešto prodalo, važno je i kako izgleda i kako je upakovano. Mora da bude i uredno, čisto i atraktivno na prvi pogled", objašnjava naša sagovornica.
Sve kad se sabere najtraženiji su, kaže, proizvodi od voća koje je karakteristično za Hercegovinu a kupci su uglavnom sa strane, odnosno, iz Srbije, Dubrovnika, Crne Gore, iz unutrašnjosti Bosne.
"Najtraženiji su proizvodi od smokve, poput džema, sirupa, likera, slatko od smokava i brojni drugi. Naravno tu je i drenjina. Nar, takođe. Pogotovo je to interesantno turistima koji nemaju ovo voće u svom gradu", dodaje Mandrapa.
Nažalost, posjetilaca zbog korona virusa nije bilo u maju, junu i djelimično julu pa je i prodaja značajno bila smanjena. Sada se stvari polako vraćaju u normalu.
"Iako pomaže i internet, pijaca je mjesto gdje se najviše toga proda upravo zahvaljujući turistima. Otprilike svake godine iste su mušterije i to su ljudi koji se vraćaju", navodi ona.
Tanja smatra da kupci znaju da cijene domaći proizvod i kvalitet. Sve kad se sabere od ovog, kako govori, hobija i zanimanja, tokom sezone može se obezbijediti solidna plata. Već kad dođe zima, obim posla je slabiji.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica