Sve će više rasti upotreba biougljena, poboljšava plodnost i prkosi suši

Smatra se da biougljen može znatno povećati plodnost tla, a onda i prinosa. Uprkos cijeni od 400 do 500 eura po toni, potražnja bi mu zbog klimatskih promjena mogla rasti. Istraživanja pokazuju da njegova primjena poboljšava zadržavanje vode i prozračnost tla, smanjuje ispiranje hranjivih tvari te povećava pH vrijednost. Na taj način smanjuje emisije stakleničkih plinova i pohranjuje ugljik.

Ideja potječe od južnoameričkih starosjedilaca u amazonskom bazenu, gdje je tzv. crna zemlja (port. Terra-Preta) nastala miješanjem drvenog ugljena s otpadom od hrane, kompostom i stajskim gnojivom, izvještava Agrarheute.

Proizvodnja biougljena

Biougljen (engl. biochar) nastaje karbonizacijom biomase. Nekada se proizvodio isključivo od drva, no danas se koriste i drugi izvori poput drvne sječke, slame, gnojiva, zelenog otpada i žetvenih ostataka. 

Prema Evropskom certifikatu za biougljen (EBC), proizvodi se pirolizom, toplinskom konverzijom bez prisutnosti kisika, pri atmosferskom pritisku i temperaturi od najmanje 400 °C.

Rezultat su lagani, porozni komadići s malom gustoćom (manjom od 0,3 kg/l), velikom površinom i bogati ugljikom. Kod izvora poput drva i slame sadržaj ugljika je između 70 i 90%. Biougljen dobiven ovakvim procesom organizmi u tlu sporije razgrađuju čime on zadržava korisne karakteristike, poput povećane poroznosti i sposobnosti zadržavanja hranjivih tvari, kroz dugi vremenski period. 

Učinci na poljoprivredu

Prema navodima, doze primjene kreću se od 20 do 30 tona po hektaru, uz obavezno izbjegavanje stvaranja prašine. U pokusima je smanjio gustoću tla za oko 9%, neovisno o vrsti tla i ugljena, ali ovisno o primijenjenoj količini.

Pokazalo se kako povećava poroznost tla i stabilnost strukturnih agregata za oko 8%, što omogućuje veću apsorpciju vode tokom jakih kiša. Također se povećava učinkovitost korištenja vode kod biljaka, u prosjeku za 19%.

Švicarska meta-analiza, temeljena na 37 studija, pokazuje da povećava dostupnu vodu u tlu za 28%, kapacitet polja za 20% te trajnu tačku venuća (nivo vlažnosti tla ispod kojeg biljke ne mogu apsorbirati vodu, što uzrokuje stres i eventualno venjenje, op. ur.) za 17% , pri čemu učinci ovise o teksturi tla. Smanjuje hidrauličku vodljivost u pjeskovitim tlima, a povećava je u glinovitim.

Najveći učinak ima na pjeskovita tla s grubom strukturom i pri primjeni od 30 do 70 t/ha. Preporučuje se koristiti čestice manje od 2 mm s velikom specifičnom površinom na tlima s više od 60% pijeska i manje od 20 % gline, dok na onima s preko 50% gline treba koristiti manje od 30 t/ha i čestice s velikom površinom.

Pohrana hranjivih tvari

Kako kažu, važno je razlikovati biougljen iz izvorne pirolize od kompostiranog ili obogaćenog, te uzeti u obzir udio pepela. Meta-analize pokazuju da povećava raspoloživi fosfor u gornjem sloju tla za 45% i u mikrobnoj biomasi za 48%, dok smanjuje sadržaj nitrata za 12% i amonijaka za 11% u gornjem sloju.

"Vjerojatno je to artefakt konvencionalne N-min analize kao zbroja amonijevog i nitratnog azota", rekao je dr. Sven Marhan sa Univerziteta Hohenheim u Stuttgartu.   

Kako objašnjava, biougljen može vezati značajne količine oba spoja, koji su još uvijek dostupni biljkama, ali ih analiza ne otkriva u potpunosti. Na taj način služi kao rezervoar za hranjive tvari i smanjuje kumulativno ispiranje nitrata iz tla, u pokusima do 32%.