Slavica Orelj u svom zelenom raju bavi se proizvodnjom paste, odnosno rezanaca od bundeve, koji se dobivaju od isječenih i osušenih traka bijele pečenke. Za ovim su proizvodom "poludjeli" svi pa ima narudžbe i iz Njemačke.
Slavica Orelj iz Beograda se već duži niz godina bavi proizvodnjom sadnog materijala, to jest rijetkih biljaka koje uzgaja bez pesticida. Međutim, kako prenose Priče sa dušom, od nedavno ona razvija još jedan posao. U svom zelenom raju, ona se bavi proizvodnjom paste, odnosno rezanaca od bundeve, koji se dobivaju od isječenih i osušenih traka bijele pečenke. Taj proizvod je Slavica prva donijela na srpsko tržište.
Za ideju da pravi pastu od sušenih traka bundeve, Slavica Orelj je lane dobila donaciju za inovativne poslovne ideje. To joj je značajno pomoglo da nabavi mašine, specijalne sušilice i opremu neophodnu za posao. Oreljeva objašnjava da se ideja o tom proizvodu javila nakon rođenja njene unuke o čijoj su ishrani ona i kćerka počele voditi računa. Gledajući što je na tržištu zdravije i bolje, kupovale su hranu bez konzervanasa sa akcentom na bundevu i njene prednosti. Tada je Slavica počela proučavati bundevu i zapitala se: zašto bi plaćala te skupe proizvode, kad može unuci nešto od toga napraviti i sama. Istražujući, ona je saznala da bundeva prirodno ne sadrži gluten, te da je nevjerovatno zdrava i dobra za djecu.
Slavica kaže da je oduvijek smatrala da treba učiti od naših starih, da se podsjetimo kako su oni živjeli i da iskoristimo njihovo iskustvo i filozofiju življenja. Tu je, kako naglašava, našla odgovor na pitanje kako da bundeva traje duže od tri mjeseca, zato što su ljudi ranije sušenjem tokom cijele godine čuvali onu hranu koju su imali sezonski. Tako je odlučila osušiti bundevu, jer kada se skuha sirova, to se povrće pretvara u kašu. Isprobala je više načina, zatim pretražila po internetu i saznala da u jednom hrvatskom selu postoji festival Dani buče (bundeve), a tamošnji proizvođači svoju zelenu bundevu sijeku na trake i suše prirodnim putem, na suncu.
Za masovniju proizvodnju, kako napominje Slavica, trebalo je nabaviti odgovarajuće mašine i opremu. Premda su cijene onih u Italiji bile astronomske, pokušala je kod domaćih majstora, ali su joj oni tražili mnogo novca, a pri tome nisu znali kako napraviti ono što joj je potrebno. Sjećajući se početaka, Oreljova kaže da je uz nekoliko eksera i sa jednim nožem sama hrabro krenula u ovaj poduhvat i proizvela prvu pastu dodajući da je poslije šest minuta kuhanja sušena bundeva izgledala kao klasične tjestenine, ali bila znatno ukusnija i zdravija. Zbog svog blago slatkog okusa, pasta od bundeve je odmah zainteresirala profesionalne kuhare, Slavičine poznanike, a oni su pastu isprobali u slanim i slatkim kombinacijama. Zatim je svoj proizvod Slavica odnijela na analizu, a u laboratoriji su bili oduševljeni i odmah pitali gdje ga mogu kupiti. Rok trajanja paste od bundeve je, kako ona tvrdi, oko godinu dana, ali s tim da proizvod mora biti spakiran u kesice od prirodnog materijala, tj. od celuloze.
Slavičinim brendom nazvanim "pompon" najbliži članovi porodice i prijatelji bili su fascinirani. Međutim, okolina je s vremenom shvaćala da tu ima mnogo posla i da, iako djeluje slatko i simpatično, to nije nimalo lak preduzetnički poduhvat. Iako je proizvod vizuelno veoma atraktivan, na njemu se mora prilično raditi. Za kilogram sušene bundeve potrebno je 25-30 kg svježe. Sjeme se može prodati kao nus proizvod, a pulpa i kora se koristi kao đubrivo.
Slavica podsjeća na to da je bundeva puna vitamina i minerala, pa su joj zbog toga neophodni kvalitetna zemlja i odličan kompost. Ova preduzetnica se sada sprema za jesenju sezonu, odnosno tromjesečni period u kojem će biti bundeve. Sve što je proizvela lane po planu je i prodala. Kaže da je u vrijeme kada nije bila spremna za velike narudžbe, dobijala zahtjeve iz Njemačke, ali da zbog količine posla nije mogla prihvatiti. Ona dodaje da nigdje ne žuri, zato što je svjesna svog kvaliteta i novih, zelenih ideja.
Inače je Oreljeva i proizvođač sadnog materijala, odnosno neobičnog i rijetkog bilja koje se uzgaja bez pesticida. Pošto smatra da je svijet otišao predaleko sa pesticidima i da se gubi kvalitet u odnosu na kvantitet, odlučila je da se vrati autohtonim sortama u izumiranju i medonosnim biljkama, a za sebe kaže da je veliki ljubitelj i poštovalac prirode.
Povezana biljna vrsta
Izvori
Tagovi
Autor