• Prirodni uzgoj
  • 01.02.2019. 10:00
  • Obihiro

Ne okopavaj, ne rasipaj stajnjak - pusti prirodu da sama odradi posao

Yabuta farma nedaleko od Obihira jedna je od rijetkih u Japanu gdje se povrće uzgaja na prirodni način (Natural farming). Njen vlasnik čak je bio u Fukušimi nakon incidenta sa nuklearkom kako bi pomogao Vladi Japana da oporavi zemljište. Ključ je u zemljišnim mikroroganizmima i prepuštanju posla – prirodi.

Foto: Bojan Kecman
  • 4.240
  • 805
  • 0

Svašta čovjek može da vidi u Japanu. Kada su mi organizatori rekli da će nas voditi na farmu u kojoj se povrće uzgaja na prirodne načine ("Natural farming") bio sam srećan kao malo dijete. To mi je ujedno jedna od životnih želja - pronaći što više mogućnosti za eliminisanje hemijskih sredstava iz poljoprivredne proizvodnje.

Jeste da je napolju debeo minus, da je prethodno veče padao snijeg i da duva jak vjetar ali, kad nešto žarko želiš da vidiš, nema nesavladive prepreke.

Već na prvi pogled vlasnik farme Hideyuki Yabuta odaje utisak ozbiljnog farmera posvećenog svom radu. Yabuta ima 62 godine, sve na farmi radi sam, a izgleda, barem desetak godina mlađe.  "To što ne izgledam još mlađe dugujem organskoj poljoprivredi. Na kraju svakog dana jedva sam stajao na nogama jer sam bio veoma umoran od cjelodnevnog okopavanja korova. Razmišljao sam šta da uradim jer više nisam fizički mogao da izdržim rad u bašti", kaže Yabuta.

Ne radi ništa da bi dobio maksimum

Onda mu je u ruke došla knjiga čuvenog  japanskog zemljoradnika i filozofa Masanobu Fukuoke (1913.-2008.) koji je bio poznat po svojoj prirodnoj zemljoradnji i ozelenjavanju iskorištenog i pustinjskog zemljišta, što je opisao u knjizi "Revolucija jedne slamke".

Povrće je i u plastenicima i pod tunelima

Suština te knjige jeste da se u poljoprivredi skoro ništa ne radi tj. da se ne koriste pesticidi, bilo kakva obradu zemljišta, kompost, mineralno ili stajsko đubrivo. Yabuta se već 13 godina bavi uzgojem povrća na prirodni način ili popularno "Natural farming".

"Sad imam vremena i zaista uživam jer i tokom sezone 80% radnog vremena volontiram tako što pomažem farmerima koji takođe žele da se  bave prirodnim uzgojem biljaka. Čak sam išao i u Fukušimu, nakon incidenta sa nuklearnom centralom, gdje sam uspio da skoro skroz smanjim nivo radioaktivnosti u zemljištu", naglašava Hideyoki.

Mikroorganizmi su ključ

Sigurno se pitate kako je to moguće? Nakon malo dužeg ispitivanja, prevođenja, došli smo do rješenja - mikroorganizama. Yabuta uzima uzorke zemljišta sa rižinih polja na višim nadmorskim visinama na kojima se ne koristi hemija ili odlazi na planine gdje uzima vulkanske stijene. Zatim, sve to zajedno ili pojedinačno, stavlja u vodu i ostavlja neko vrijeme na suncu. Tu vodu koristi za prskanje zemljišta prije sjetve ili sadnje, a sjeme povrća, prije sjetve, uvalja u glinu. Drugi način je da od rižine ljuspe pravi brašno, u koje dodaje malo vode sa mikroorganizmima, što takođe ostavlja jedno vrijeme na suncu.

Tvrdi da nema napada biljnih bolesti i insekata i da voda ( 0.5 litara gore navedene tečnosti na 20 litara vode ) daje snagu biljkama da se izbore sa štetočinama. Trenutno koristi tečnost na bazi kukuruza kojom tvrdi da može da, u potpunosti, spriječi štete od izmrzavanja tokom cvjetanja biljaka. Nešto slično vidio sam u jednom kratkom dokumentarcu o Akinori Kimari, čuvenom proizvođaču organskih jabuka koji, kao zaštitu od Venturije inequalis, koristi samo sirće od riže ili kukuruza.

"Natural farming" je posebna filozofija koja ustvari podstiče prirodu da sama odradi posao. Metodama Masanobu Fukuoke i našeg domaćina Yabute kod mnogih farmera povećani su prinosi. Npr. Yabuta tvrdi da se prinosi riže mogu povećati sa 600 kilograma, u konvencionalnom načinu uzgoja, na 900 kilograma/dulumu u prirodnom načinu.

Bolest je rezultat uzroka

Japanci su poznati kao nacija sa dugim životnim vijekom. Muškarci žive u prosjeku 80.8, a žene 86.8 godina. Po dugovječnom stanovništvu naročito je poznato ostrvo Okinava. Yabuta, kao i ostali sljedbenici Masanobu Fukuoke, vjeruju da život ne smije da odstupi od prirode.

Čak sam išao i u Fukušimu, nakon incidenta sa nuklearnom centralom, gdje sam uspio da skoro skroz smanjim nivo radioaktivnosti u zemljištu.

"Ljudi, naročito omladina, odvikli su se od prirode i zato obolijevaju. Kada se ne bi kupovala prerađena hrana, aditivi, vještačka đubriva, pesticidi i slično došlo bi do zaustavljanja ekonomskog rasta. A ipak sve to uzrok je bolesti koje pogađaju današnje ljude. Sve bolesti rezultat su njihovog uzroka. Drevni ljudi nikada nisu patili od bolesti jer su živjeli u potpunom skladu sa prirodom", kaže Yabuta.

Čudno zvuči ali prirodni uzgoj je isplativ

Yatuba na 3.2 hektara uzgaja 50 vrsta povrća, kukuruz, pšenicu, ljekovito bilje. Od ukupne površine samo 0.1 ha je pod plastenicima. Proizvodi i rasad i sokove od povrća. Pošto je u Obihiru zima i njive su prekrivene snijegom nismo mogli da vidimo kako izgleda prirodni način uzgoja pa nas je domaćin odveo u jedan od plastenika u koji je posijao špinat i japanski mustard špinat (komatsuna).  Usput je duvao jak vjetar koji ledi krv u žilama. Povrće je u tunelima zbog izuzetno niskih noćnih temperatura koje su u januaru i februaru, na sjeveru Japana, oko dvadesetak stepeni ispod nule. Ako sam dobro razaznao korove, riječ je o pirici i rožcu. Hideyuki tvrdi da ne smetaju biljkama i da oni ustvari svojim korijenovim sistemom omogućavaju rahlost i povoljan vodno-vazdušni režim u zemljištu.

"Dok sam rasipao stajnjak korovi su rasli kao ludi. Kad sam prešao na prirodni uzgoj rastu do visine koju sada vidite. Jedino što sam radio jeste da sam prije sjetve oprskao zemlju mikroorganizmima iz zemljišta koje sam uzeo sa rižinih polja. Iz ovog plastenika imam po četiri berbe špinata i mustarda, ukupno, oko 800 kilograma u sezoni. Cijena jedne vezice koja se u supermarketima prodaje od 130 do 150 jena ( 1 KM = 63 jena ), a kod mene je 80 jena. Kada pored posađenog paradajza na svaki slobodan dio zemljišta posijem po koji bosiljak, mladi luk, mrkvu i kupus, prinos na 1.000 stabljika mi je šest puta veći u odnosu na prinose u konvencionalnoj poljoprivredi. I ovaj način uzgoja mi je osnovni izvor prihoda", tvrdi Yabuta.

Suživot povrća i korova

Naš domaćin obožava i da u jednu rupu stavi sjemenku kukuruza, pasulja i tikvice, kao što rade u Južnoj Americi. Cilj mu je da što više farmera u Japanu pređe na njegov način uzgoja. Posjeduje certifikat da je organski proizvođač, ali za "Natural farming" način proizvodnje certifikata nema jer Vlada još nije donijela propise iz ove oblasti.

Nije lako biti seljak u Japanu

U Japanu je teško da se, neko ko nije dijete seljaka, bavi poljoprivredom, ali je Vlada Japana nedavno pokrenula program osposobljavanja stanovništva koje želi da se bavi poljoprivredom i da tako umanji činjenicu da Japan, sopstvenom proizvodnjom, zadovoljava svega 36% potreba stanovništva.

Jedna jabuka 2.36 KM! Može li BiH izvoziti u Japan?

U vezi s tim, Yabuta se interesovao i za stanje u našim državama, a u delegaciji koja ga je posjetila, bilo nas je skoro sa svih kontinenata. Nisam znao šta da mu kažem. Tako smo bogata zemlja sa prirodnim resursima, a uvozimo hranu iz inostranstva i uništavamo domaću proizvodnju. Nešto sam promrmljao, imamo dovoljno luka, jabuka, mlijeka... valjda, taman da ništa ne zapamti. Zašto da mu upitnici vise nad glavom i da se čudi da je nešto tako moguće kada je u Japanu, na prvom mjestu domaći poljoprivrednik i domaća proizvodnja?

Opet je zaduvao jak sjeverac, bilo je vrijeme da se ide nazad u toplu sobu. Usput sam, po ko zna koji put, razmišljao o tome šta nas spriječava da radimo isto što rade Japanci pa i Amerikanci, Izraelci, Nijemci i ostali? Odgovor, naravno, znam.


Fotoprilog


Tagovi

Natural farming Hideyuki Yabuta Masanobu Fukuoka Revolucija jedne slamke Akinori Kimari Mikroorganizmi Mustard špinat Fukušima


Autor

Bojan Kecman

Bojan Kecman

Dipl.inž.poljoprivrede Bojan Kecman specijalizovan je za integralnu i organsku proizvodnju i zaštitu voća i povrća. Takođe se bavi voćarstvom, uzgaja kruške, šljive i crvenu ribizlu.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi