Iako predstavljaju ozbiljnu investiciju jer njihova izgradnja dostiže čak i nekoliko desetaka milijuna eura, prema riječima stručnjaka i ozbiljnih proizvođača voća i povrća, suvremeni eko-staklenici na duge staze mogu donijeti profit.
U svijetu više nije neobičan uzgoj paradajza i jagoda u tehnološki naprednim staklenim vrtovima. U takvim objektima voće i povrće sazrijeva bez pesticida, dok uvjete u njima kontroliraju računala. Ovi stakleni vrtovi već postoje u Australiji, Japanu, Meksiku i Francuskoj. Međutim, gradnja takvih staklenika zahtijeva mnogo ulaganja.
Kako prenosi Euractiv, na solarnoj farmi "Sandrops farm", smještenoj u australskoj pustinji, paradajz se uzgaja bez vode za piće, kemijskih pesticida i energije dobivene iz fosilnih goriva. Farma je otvorena 2016. godine, a na njoj se za uzgoj paradajza koriste samo energija sunca i morska voda.
Kompleks staklenika, koji zauzima površinu od 200.000 m2, izgradile su nizozemska tvrtka "Van der Hoeven" i danska tvrtka "Alborg". Farmu okružuje 22.000 ogledala, od kojih se sunčeve zrake odbijaju prema vrhu tornja gdje se nalazi neka vrsta velikog kotla. U njemu se na temperaturi od 800°C morska voda desalinizira, a vodena para se usmjerava prema turbini koja proizvodi struju neophodnu za osvježavanje staklenog vrta i navodnjavanje. Supstrat za uzgoj biljaka su vlakna kokosovog oraha ili vulkansko stijenje koje obiluje hranjivim tvarima.
Prema riječima direktora tvrtke "Van der Hoeven", Petera Spamsa trenutno se pregovara o realizaciji sličnog projekta u Saudijskoj Arabiji, a jedina prepreka bi mogla biti njegova cijena od 100 milijuna eura. Kako tvrdi Spams, da bi uspjeh projekta bio osiguran, investitori su morali od jednog od klijenata "Sundrop farmi" dobiti obećanje da će bruto cijena kilograma paradajza u narednih 10 godina biti tri dolara, naglasivši da je to u Europi nezamislivo, jer se cijena tog povrća kreće 1-1,5 eura.
Predsjednik vodećeg francuskog proizvođača staklenika "Richel Equipement", Antoine Lepiller kaže da se na primjer u Meksiku, koji se nalazi u tropskoj zoni, usjevi posijani na otvorenom zbog velike vlage i bolesti moraju svakodnavno tretirati zaštitnim kemijskim preparatima. U takvim uvjetima su stakleni vrtovi spasonosno rješenje, jer su omogućili da se broj tretiranja smanji na jedanput mjesečno.
Lepiller je napomenuo da je dodatna prednost tehnološki suvremenih staklenika i to što je u njima riješen i problem nedostatka vode za zalijevanje biljaka. U pojedinim područjima su zbog klimatskih promjena sve češći ekstremni događaji, poput suša u područjima u kojima se događa da kiša ne padne mjesecima. U takvim ekstremnim vremenskim uvjetima nerijetko se dogodi da se čitav proizvodni sustav iznenada uruši, pa su ovakvi staklenici jedini spas za proizvođače voća i povrća.
Jedan mladi proizvođač paradajza u ekološkom uzgoju sa juga Francuske nedavno je počeo povrće uzgajati u "eko-stakleniku" za koji tvrdi da je revolucija kakvu nismo imali u posljednjih 25 godina. Kako kaže, u ovakvom stakleniku biljke ne prska insekticidima, jer je gotovo hermetički zatvoren, a unutrašnjost je pod visokim tlakom, pa štetni insekti u staklenik ne mogu ući. On ističe da je manja i upotreba fungicida zato što temperaturu u zatvorenom prostoru održava računalo, ali se prema potrebi koristi i kotao na biomasu. Korijenje se ne tretira jer se biljke kaleme.
Na kraju treba postaviti i pitanje isplativosti ovog ozbiljnog ulaganja, koje iznosi čak milijun eura po hektaru. Predsjednik francuske tvrtke "Rougeline", koja povrće proizvodi u eko-staklenicima, Bruno Vila napominje da još imaju teškoće da koncept objasne potrošačima i zarade od prodaje paradajza. Ipak, on dodaje da je paradajz uzgojen u ovim specifičnim uvjetima mnogo ukusniji i ima znatno manje ili nimalo pesticida.
Foto: David Clarke/Flickr
Izvori
Autor