Karboksilne kiseline najbolje su u organskoj ishrani povrća

I povrće uzgajano po organskim principima pati od nedostatka makro i mikro elemenata. O tome kako spriječiti negativne pojave stres i sušu u organskoj proizvodnji povrća i čime obavljati prihranu, bilo je riječi na treningu o organskoj proizvodnji voća i povrća, koji je održan u Banjaluci.

O ishrani povrća u organskoj proizvodnji i svom višegodišnjem iskustvu u ovoj oblasti, mladim inženjerima poljoprivrede koji planiraju da se bave ovom proizvodnjom, govorio je dr.sc.agr. Eldin Brkan, iz Savjetodavnog poljoprivrednog centra, Čapljina.

Najvažnija je analiza tla

Napomenuo je da je prije sjetve ili sadnje povrća potrebno obaviti analizu tla, odnosno, hemijsku i fizičku analizu.Tu se misli na pH vrijednost, količinu organskih tvari, makro i mikroelemenata, mehanički sastav zemljišta, kapacitet za vodu i vazduh, kao i poroznost zemjišta.

"Kada se prikupe svi navedeni podaci može se krenuti u proizvodnju, u zavisnosti od toga koje kulture žele da se gaje. Najviše se gleda pH vrijednost, ali treba znati da, zemljišta nisu neutralna ako je pH 7. Neutralna su ona sa rasponom od 6,7 do 7,3. Ako je pH manji od 6,5 tla su slabo kisela pa sve do manje od 4,5, kada su ekstremno kisela i u njima neće biti dovoljno azota, kalijuma i fosfora", kaže Brkan.

Peletirana đubriva i biostimulatori

Simptomi nedostatka makro i mikroelemenata na povrću manifestuju se na razne načine, a biljke mogu da pate i ako je neki od njih ne samo u manjku, već i višku. Da bi se to spriječilo, profesor preporučuje upotrebu organskih peletiranih đubriva, kao i biostimulatora.

"Organska gnojiva su dehidrirana, dobivena postupcima ekstrakcije i hidrolize, sa mnogo huminskih i fulvo kiselina, bez sjemena korova i spora parazitskih gljiva. Povećavaju organsku materiju i količinu hranjljivih materija, poboljšavaju fizička, hemijska i biološka svojstva tla. Obogaćena su proteinima, aminokiselinama, što podstiče formiranje helatnih jedinjenja oko zone korijenovog sistema biljaka. Sporije oslobađaju azot, čak do šest mjeseci", ističe Brkan.

Što se tiče biostimulatora, to su organo-mineralna tečna gnojiva koja podstiču rast biljaka i održavaju zdravlje tla. Postoji mnogo njih koji su formulisani posebno za voće, povrće, cvijeće, drveće i ostale biljke. Stimulišu rast korijena, cvjetnje i pomažu u povećanju prinosa. Između ostalog i ona sadrže huminske i fulvo kiseline koje vezuju minerale gline da bi formirale organske komplekse gline, a u pjeskovitim zemljištima povećavaju kapacitet zadržavanja vode. Hranjljive materije vezane za ove i algične kiseline lakše su dostupne biljkama, a povećava se i metabolizam biljaka.

Budućnost je u karboksilnim kiselinama

Ipak, profesor Brkan ističe da će, u narednim godinama, najviše biti zastupljene karboksilne kiseline koje se u biljkama javljaju u različitim oblicima.

"Sredstva koja u sebi sadrže karboksilne kiseline budućnost su u zaštiti i ishrani povrća u organskoj proizvodnji. Riječ je o mravljoj, jabučnoj, maslačnoj, vinskoj i limunskoj ili octenoj kiselini", dodaje, pojasnivši da karboksilne kiseline sadrže karboksilne grupe (-COOH) u svojim molekulima koje, zbog negativnog naboja, mogu vezati pozitivne hranjive jone kao što su kalcijum, kalijum, magnezijum, bakar, željezo, mangan, molibden, i cink, u obliku rastvorljivom u vodi.

Poboljšavaju formiranje tkiva, prinos, kvalitet ploda, rast korijena i izdanaka. "Direktno su dostupni biljkama, nema neželjenih efekata kao što su ožegotine, podstiču rast i zdravlje i smanjuju osjetljivost na štetne organizme", naveo je.

Inače, predavanje je održano u okviru projekta koji, u saradnji sa francuskom ambasadom, realizuje Klaster Gradiška, Laktaši, Srbac i Mreža mladih preduzetnika u poljoprivredi. Održaće se još predavanja zainteresovanim inženjerima poljoprivrede, takođe iz oblasti organske proizvodnje voća i povrća.