Jean-Martin Fortier: Male farme su put ka prehrambenoj suverenosti

Je li moguće zaobići globalne prehrambene sisteme i stvoriti održivu zajednicu čiji opstanak počiva na zdravoj hrani proizvedenoj na mikrofarmama? Odgovor na ovo pitanje dao je Jean-Martin Fortier stručnjak, praktičar i edukator za ekološku biointenzivnu poljoprivredu na predavanju pod nazivom Masters of the Soil. 

"Jean-Martin Fortier je inspiracija proizvođača zdrave hrane širom svijeta", predstavio je svog gosta David Pejić, najbolji ekološki poljoprivrednik EU te voditelj kompanija Bio-zrno d.o.o. i Biovega u čijoj je organizaciji održano predavanje. 

Fortier, čuli smo, živi i radi na farmi u Kanadi gdje proizvodi ekološku hranu, educira buduće naraštaje ekoloških poljoprivrednika i piše knjige. Započeo je priču o svojim počecima kada je na studiju ekološkog uzgoja i klimatskih promjena susreo svoju buduću suprugu, te su zajedno krenuli u avanturu eko poljoprivrede. "Nakon tri godine studiranja željeli smo učiniti pozitivnu promjenu. No, nije bilo lagano naučiti živjeti prema svojim uvjerenjima. Prvo smo odlučili putovati.“

Proizvođačke tržnice u Quebecu

Putovali su i posjećivali različite farme u Meksiku i u Novom Meksiku gdje su volontirali na ekološkoj farmi. U Santa Feu su se, rekao je, susreli s proizvođačkim tržnicama te su svaku subotu ujutro, vidjevši sve te ljude koji su se okupljali da nabave svježe tek ubrane lokalne proizvode, znali da rade pravu stvar. "Vidjevši kako potrošači zahvaljuju poljoprivredniku na njegovom radu i njegovim plodovima, vidio sam da posao koji smo radili kao poljoprivrednici ovdje ima značenje jer hranimo ljude i porodice koje to cijene“, ispričao je. 

Osim ekološkog smisla, putujući se kao mladi čovjek uvjerio i u isplativost dobro planirane ekološke proizvodnje povrća promatrajući lokalnog proizvođača salate kojeg su zvali Kraljem salate. Jer, iako ga je prvenstveno strast vodila na njegovom putu, on nije ušao u posao da bude siromašan.

Isplativost na samo jednom hektaru

J.M. Fortier i njegova porodica u posjedu su farme Ferme des Quatre Temps koja se prostire na 4 ha zemljišta u Quebecu. No, proizvodnju drže na samo 1 ha zemlje. Ostalo je šuma.

"Zbog ograničenosti proizvodnih resursa mi smo morali optimizirati proizvodnju. Čak smo i nagrađeni jer smo uspijevali od uloženih sredstava uprihoditi duplo", ispričao je. 

Farmu već 20 godina vodi njegova supruga i na nju dolaze mnogi wannabe mladi ekološki proizvođači. No, nisu dopustili farmi i poslu na njoj da ih preraste. U SAD-u je, kaže, učestali "burn-out“ sindrom među populacijom poljoprivrednika odnosno "izgore" za vlastiti posao. Kako je poljoprivreda posao koji nikad ne završava, a radnog vremena nema, odlučili su da neće širiti farmu.

Plodored, životinjski gnoj, zelena gnojidba, gusti sklop, mreže protiv insekata, očuvanje zdravog tla, direktna prodaja, lokalni proizvod, diverzificirana proizvodnja, sve su ovo ključni elementi za uspjeh jednog malog ekološkog porodičnog gazdinstva.

Restoran, edukacija, knjige

Prva knjiga koju je napisao bila je Market Gardener i polučila je veliki uspjeh. I iako je ovo samo "suhi priručnik", kako ga je nazvao, prvo izdanje se brzo rasprodalo i uslijedilo je štambanje novih. "Knjiga daje uputstva malom poljoprivredniku kako bez velikih uloga postići isplativost proizvodnje na ekološki način", opisao je.

U Zagrebu su ovom prilikom predstavljene dvije novije njegove knjige Eko-povrtlar i Alati u ekološkom povrtlarstvu, gdje Eko-povrtlar pruža pregršt ideja i savjeta kako uspješno proizvoditi na maloj farmi, odnosno kako pomoću biološki intenzivnog uzgoja uz zanemariva ulaganja razviti profitabilno poljoprivredno gazdinstvo. Priručnik o alatima daje uvid u sve mogućnosti njege i obrade tla uz istovremeno njegovanje i poštovanje zdravlja tla.

Dodatno, on radi u tzv. "farming" školi, osnivač je instituta Market Gardener putem kojeg radi na edukaciji ljudi o principima ekološke održivosti, te nudi istoimeni online kurs. Tu je i Growing Change program koji povezuje male poljoprivrednike s njihovim kupcima. Njegova aplikacija Herloom olakšava malim poljoprivrednicima planiranje proizvodnje, upravljanje usjevima i ostvarivanje profita.

Želeći zaokružiti svoju proizvodnju po principu "Od polja do stola", pokrenuo je i vlastiti restoran Espace Old Mill gdje se priprema hrana od njegovih ekoloških namirnica. Proglašen je jednim od 10 najboljih novih restorana u Kanadi.

Ekološki uzgoj je u opasnosti

David Pejić postavio je J.M. Fortieru pitanje o značenju biointenzivnog uzgoja. "Zapravo bi termin trebao biti biološki-intenzivna poljoprivreda, a do nje sam došao prateći rad Britanca Alana Chadwicka, koji je sredinom 20. stoljeća djelovao kao svojevrsni vrtlarski influencer i edukator, te je postavio neke osnovne principe zelene održivosti", odgovorio je. 

Alan Chadwick bio je učenik Rudolfa Steinera te je kreirao intenzivnu francusku varijantu biodinamike. Poanta je u maksimiziranju iskoristivosti prostora istovremeno održavajući tlo živim i plodnim. Jer uz gusti uzgojni sklop i dalje je moguće zaštititi život u tlu. On je proučavao historijske farme koje su krajem 19. stoljeća hranile cijeli Pariz i na kojima se tlo obilato popravljalo konjskim gnojem i kompostom iz grada, te su mogle sukcesivno dati po 7 kultura na istoj površini tokom godine. To su bile jedne od najproduktivnijih farmi ikad. No, nakon rata, ovi su se principi i znanja izgubili nauštrb industrijalizacije poljoprivrede.

Da je biološki intenzivni uzgoj moguć Jean-Martin se osvjedočio posjetivši Kubu u vrijeme nestašice goriva nakon raspada SSSR-a. Cijela je kubanska poljoprivreda tada funkcionirala na prisilno ekološki način koristeći gusti sklop proizvodnje u povišenim gredicama. "U biološki intenzivnom uzgoju želite maksimizirati gustoću sklopa, da se susjedne biljke čak dodiruju lišćem, ali istovremeno zadržavajući tlo vlažnim, rahlim i plodnim", opisao je. 

Jean-Martin Fortier i David Pejić složili su se da je pravi ekološki pokret danas ugrožen raznim paralelnim procesima koje podupiru veliki igrači. "Dobili smo upozorenje. Svjedoci smo da se naš ekosistem mijenja, te da će ekstremne klimatske prilike biti učestale. Ne dopustimo relativiziranje očuvanja tla i okoliša“, poručio je. 

Naveo je i da je razočaran i zabrinut te spomenuo primjer hidroponije koja je prije 6 godina dopuštena u ekološkoj poljoprivredi SAD-a (u EU još nije). "To je veliki problem jer kako možemo uzgoj biljke koja sve svoje hranjive tvari dobiva iz umjetnih supstrata i raste bez doticaja s tlom, nazivati ekološkim? Pa tlo je najvažnija karika ekološke održivosti.“

Danas se, kaže, javlja potreba za zaštitom "pravog" ekološkog uzgoja. Stoga  je već skovan još restriktivniji pojam regenerativno-ekološka proizvodnja hrane koja označava način proizvodnje na korist zdravlja ljudi, životinja, tla i okoliša.

"Pojam regenerativna poljoprivreda je dobar jer mi želimo izbjeći oranje, želimo biti sigurni da nismo mašinskom obradom osiromašili tlo izlažući dublje slojeve kisiku, nego ga želimo ponovno oživjeti. Nažalost, u SAD-u veliki dio pokreta regenerativne poljoprivrede je uvelike financiran od strane agrohemijske industrije i drugih jer su oni zainteresirani prodati herbicide. I ta činjenica me čini opreznim", naglasio je.

Moguće uzgajati bolje, a ne više

Prema sudionicima ovog skupa, pažljivo balansiranje između tehnologije i prirodnog uzgoja je ključno za budućnost jer odgovor ne leži u količini proizvedenog nego načinu na koji se proizvodi. "U mom kraju Quebeca smo stvorili jednu čvrsto povezanu zajednicu između malih poljoprivrednih proizvođača i potrošača i borimo se protiv sistema. To je alternativa velikim prehrambenim lancima", smatra. 

Mnoštvo malih diverzificiranih farmi kreira otpornost nekog društva na globalne promjene i krize jer prema Jean-Martinovim riječima čak 70% hrane u SAD-u dolazi iz sjeverne Kalifornije i to nije dobro. Moć mikrofarmi je u otpornosti i samodostatnosti, a ujedno one mogu pružiti lijepi život za porodice. Sve ove godine nikad nije bilo nemoguće, iako su sezone varirale. No, jednostavnost dizajna, dobro planiranje i jasni ciljevi, jednostavni alati, sve to čini održivu farmu po mjeri malog čovjeka.

"Poljoprivreda je jedna od najvažnijih pitanja današnjice jer je uz mnoštvo ekoloških mikrofarmi moguće otkloniti hemijsku poljoprivredu i proizvesti zdravu hranu. No, istovremeno, ovaj trend može duhovno obogatiti ljude ispunjavajući ih ponosom i zahvalnošću. Budućnost poljoprivrede i cijele planete jest osvješćivanje potrebe očuvanja tla živim“, rekao je Fortier.

Njegova najvažnija poruka za nas je da je moguće uzgajati bolje, a ne više, istovremeno održavajući tlo zdravim čak i na malim gazdinstvima uz malo tehnologije.