Iskoristite gljive za zaštitu bilja

Zbog toga što na svijetu postoji mnogo različitih grupa gljiva, biopesticidi na bazi tih mikroorganizama imaju različite mehanizme djelovanja. Kako objašnjava diplomirana inženjerka poljoprivrede Ružica Đukić, najčešći mehanizmi djelovanja gljiva su: kompeticija, mikroparazitizam i proizvodnja metabolita. Đukićeva napominje da se u komercijalnoj proizvodnji biopesticida najčešće koriste gljive Beauveria basiana i Trchoderma spp, dok se preparati na bazi tih gljiva često koriste u rasadnicima, u proizvodnji ukrasnog bilja, povrća, žitarica, kao i u šumarstvu za suzbijanje velikog broja mikroorganizama.

Gljive se sa drugim patogenim organizmima bore za prostor i hranu

Grupa gljiva Trichoderma spp. jedna je od najčešćih koja postoji u prirodi. Ove gljive imaju sposobnost da koloniziraju korijen uzgojenih biljaka, bez štetnih utjecaja po nju, a predstavljaju odlično biokontrolno sredstvo. Trichoderma spp. se sa drugim patogenim gljivama bori za hranu i prostor, stimulirajući na taj način obrambeni mehanizam biljaka. Za kontrolu suhe truleži se koristi gljiva Trichoderma harzianum, dok je vrsta Pytium oligandrum antagonist vrstama Phytophtora, Rhizoctonia Verticillium i Sclerotinia. Za suzbijanje gljiva iz roda Sclerotinia upotrebljavaju se biofungicidi na bazi gljive Coniothyrium minitans, a za suzbijanje uzročnika pepelnice Ammpelomyces quisiqualis.

Prednosti i mane korištenja biopesticida na bazi gljiva

Neke od mogućih prednosti biopesticida u odnosu na kemijske preparate su te što su oni neškodljivi za životnu sredinu, neperzistentni su (nemaju produženo djelovanje) i manje skloni ka rezistentnosti. S druge strane, mane biološke kontrole su: niži nivo i nemogućnost dugoročne kontrole, mogućnost mutacija varijabilnost i nemogućnost primjene na većim površinama.