Duška Šurlan iz Novog Grada je odlučila da ostane i uzgaja šipak koji prerađuje u tradicionalan pekmez, a u tome joj pomaže cijela porodica.
Kada se Duška Šurlan iz Novog Grada prije dvije godine odlučila da podigne plantažu šipka, cijela porodica joj je bila podrška. Sada ima zasađeno 300 sadnica šipka, a planira da proširi zasad.
Duška je završila srednju trgovačku školu i radila je 27 godina u struci. Prije dvije godine dala je otkaz u privatnoj firmi nakon 14 godina rada, jer od posla više nije imala vremena za svoju porodicu.
"Tek dan nakon što sam dala otkaz postala sam svjesna šta sam uradila, ali sam bila i ponosna na sebe što sam tu priču završila. Imala sam priliku da ranije odem u Sloveniju, pošto je suprug po porijeklu Slovenac, ali je to za mene tada značilo poraz i tako smo ostali. Mjesec dana sam se pitala šta ću raditi. Trebalo je djecu školovati, živjeti i odlučila sam se baviti poljoprivredom", ispričala nam je Duška.
Ona živi u Novom Gradu sa suprugom Goranom, svekrvom Suzanom i ima tri kćerke, najstariju kćerku Zoranu i blizankinje Emiliju i Ivanu. Oni su joj bili velika podrška kada je odlučila da se počne baviti poljoprivredom na imanju svoje majke u selu Petkovac, koje je 10km udaljeno od Novog Grada. Imanje je površine 8 duluma, a problem je bio nedostatak vode. Novčana sredstva koja su tada imali, uložili su u kopanje bunara kako bi obezbjedili snabdjevanje vodom, ali je to bilo bez uspjeha. Njeni planovi o uzgajanju maline, paprike, paradajza su pale u vodu.
Od Duške smo saznali kako su ona i njena porodica odlučili da podignu plantažu šipka:
"Suprug Goran je saznao za šipak i da njemu ne treba navodnjavanje, a ja sam preko interneta pronašla gospodina Omera Beganovića iz Gornjeg Vakufa. Kontaktirali smo ga, posjetili, oduševili se sa njegovom platažom i odlučili da se i mi posvetimo uzgajanju šipka. Kupili smo 300 sadnica i 15. 11. 2015. godine zasadili svoju platažu. U sadnji je učestvovala cijela porodica, a mnogo su nam pomogli prijatelji i komšije."
Sadnice su posađene na međuredni razmak od 3m, a razmak u redu je 1,5m. Prije sadnje sadne rupe su pođubrili stajnjakom. Nakon sadnje sadnice su veoma brzo napredovale i već prve godine su neke od njih imale rod. Druge godine su na plantaži imali veći prinos i ubrali 50kg šipka.
Jedan dio plodova je osušen po receptu Duškine majke, a drugi dio uroda je preradila u pekmez koji se priprema po starom tradicionalnom receptu.
"Pekmez od šipka nikada do tada nisam pripremala i mogu reći da je to veoma zahtjevan posao, ali sam bila presretna kada sam počela da punim prve teglice. Jedan dio sam podijelila svojim budućim kupcima da probaju i da mi daju svoje mišljenje, a počastila sam i svoje prijatelje koji su mi pomagali od prvog dana. Da sam na pravom putu, bile su njihove pohvale za kvalitet i okus pekmeza. Moje teglice brzo su se rasprodale. Ove godine urod je bio veći, a kupci su veoma zahvalni što mogu kupiti pekmez koji se pravi tradicionalnom receptu i to od sirovine koja se uzgaja i priprema na prirodan način", kaže Duška.
Posla oko pripreme pekmeza ima veoma mnogo. Potrebno je prvo nabrati plodove šipka, a najveći dio pripreme obavlja ručno. Za sada joj je najveći problem što ne posjeduje pasirku. Sav posao obavlja na maloj kućnoj pasirki, ali Duška ne odustaje.
Ove godine se odlučila da zasadi još 200 sadnica i u tom poslu je učestvovala cijela porodica. Od sorti koje je odabrala sadi Ideal Smit i Laxu. To su sorte sa veoma malo bodlji i to samo na početku grana.
Duška je svoje oduševljenje, ljubav prema poljoprivredi i plantaži šipka prenijela i na kćerke. Najstarija Zorana planira sljedeće godine postati student Poljoprivrednog fakulteta.
Ove godine Duška je kao posjetitelj išla na Sajam etno hrane i pića u Beogradu. Mnogo toga je vidjela, naučila što će joj pomoći kako bi sljedeće godine mogla da se pripremi i bude jedan od učesnika ovog sajma sa vlastitim proizvodima.
"Čitateljima želim da poručim da ne odustaju kada se počnu baviti poljoprivrednom proizvodnjom. Ja se nisam pokajala, mada ima dosta posla i ponekad knedla u grlu stane, ali sam veliki borac. Ne može se platiti osjećaj da si koristan i da si čovjek kada stvoriš nešto svojim rukama, a sav umor i odricanje zaboraviš", poručuje vrijedna gospođa Duška.
Foto: Arhiva Duške Šurlan
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autorica