Cikorija - lagana za uzgoj, a primjenjiva od kozmetike do ishrane stoke

Cikorija, Cichorium intybus, ne zahtijeva posebne uslove i agrotehniku. Za nju postoji tržište u oblastima fitofarmacije, kozmetike, gastronomije i ishrane stoke. Uzgaja se zbog sočnog i zadebljalog korijena koji se osušen i pržen koristi kao zamjena za kafu. Odlikuje se bogatim sadržajem inulina od 15 do 20 posto.

Ima ljekovito dejstvo na nivo holesterola i triglicerida u krvi, snižava nivo šećera u krvi, povišen krvni pritisak, poboljšava usvajanje minerala u organizmu. U gastronomiji se koristi za dobivanje fruktoze, a našla je primjenu i u proizvodnji alkohola.

Najviše se uzgajaju dva varijeteta: korjenasta cikorija, Cichorium intybus var. sativum, i radič, Cichorium intybus var. foliosum, od koga se koriste etiolirani listovi za pripremu raznih salta. U prvoj godini korjenasta razvija lisnu rozetu i zadebljali korijen u kojem skladišti rezervne materije, a druge godine razvije cvjetno stablo, cvijet i sjeme.

Sije se kada i šećerna repa

Sjetva se obavlja u drugoj polovini marta i početkom aprila. Klija već na 8ºC, a optimalna je 20ºC. U fazi nicanja može da izdrži kratkotrajni mraz do -3ºC, dok su starije biljke otpornije i bolje podnose sušu. Odgovaraju joj rahla, plodna zemljišta slabo kisele do neutralne pH reakcije. Kao predusjev najbolja su strna žita i mahunarke, a ona je dobar predusjev za krmne kulture, jari ječam i okopavine. Dobro reaguje na đubrenje stajnjakom i drugim organskim đubrivima.

Za jedan hektar potrebno je između tri i šest kilograma, a dubina sjetve se kreće od 1 do 2 cm. Međuredni razmak je do 45 cm. Kada biljke razviju do pet listova prorjeđuju se u redu na razmak od 12 do 20 cm. Tada se obavlja i prihranjivanje.

Vađenje korijena

Krajem septembra i početkom oktobra biljka prestaje da formira nove listove. Boja listova postaje žutozelena, a njihove ivice dobivaju crvenkastu nijansu. To je pravi trenutak da se izvadi korijen koji je dostigao maksimalnu veličinu, sočan je i sadrži dosta inulina.

Na malim površinama vadi se vilama, a na većim vadilicama za šećernu repu ili mrkvu. Lisne glave se odsijecaju i mogu se silirati, ali nisu pogodne za ishranu muznih krava jer negativno utiču na kvalitet mlijeka.