Cilj svakog proizvođača voća, a naročito maline, je da prinos u njegovom zasadu bude što bolji, a kvalitet plodova što viši. Međutim, u organskim zasadima je primjena kemijskih preparata najstrože zabranjena pa se proizvođači moraju osloniti na primjenu agrotehnike, a prije svega pravilnu obradu zemljišta i đubrenje kako bi postigli odgovarajuće prinose. Evo na šta treba obratiti pažnju.
Jedan od osnovnih principa organske poljoprivrede je povećanje sadržaja organske tvari u zemljištu, zbog toga je veoma važno smjenjivanje odnosno rotacija usjeva radi održavanja plodnosti zemljišta i prevencije pojave bolesti i štetočina. Kako bi se preduhitrila pojava bolesti i poboljšala struktura zemljišta u malinjacima diplomirani inženjer poljoprivrede, Vladimir Stanković, savjetuje da se jednu ili dvije godine na zemljištu predviđenom za zasad maline uzgaja divlji radič (raphanus) ili neka druga biljka koja ima dubok i snažan korijenov sistem kao na primjer heljda.
U organskom malinjaku zemlja se obrađuje prvenstveno radi njegovog održavanja u rastresitom stanju, te da bi se uništili korovi i u zoni korijenovog sistema unijela hranjiva. Međuredna obrada zemljišta obavlja se tanjiračama ili rotofrezom, dok se u samom redu korovi ručno plijeve i okopavaju. Prva obrada zemljišta obavlja se u rano proljeće, i to obavezno poslije unošenja stajnjaka i rezidbe izdanaka, dok se ostale obrade zemljišta rade kasnije prema potrebi, to jest kada se korovi masovnije razviju. Stanković podsjeća na to da je nakon berbe obavezno uraditi jednu plitku obradu zemljišta, ali se pri tome mora voditi računa da zemljište ostane ravno, zato što se tako najbolje sakupljaju i čuvaju rezerve vlage u zemljištu. Samim tim će se i korijenov sistem maline ravnomjerno i optimalno razvijati.
Vladimir Stanković smatra da je najbolji sistem obrade "sendvič sistem", pri kojem se obrađuje samo uska traka oko reda, dok se međuredni prostor zatravljuje ili se u njemu siju biljke za zeleno đubrenje. Te biljke se u predviđenom vremenu kose, a biljna masa ostaje na samom zemljištu i tako se zemljište obogaćuje organskom tvari. Period konverzije, prema njegovom mišljenju, treba iskoristiti da bi se primjenom stajnjaka, komposta, zelenim đubrenjem i drugim mjerama povećao sadržaj organske tvari u zemljištu. Malina ima značajne potrebe za hranjivima, a naročito za kalijem. Za njenu prihranu potrebno je koristiti organska i po potrebi dozvoljena folijarna hranjiva. Stajnjak je najbolje primijeniti nakon berbe, krajem novembra, pa sve do početka februara. Stajnjak se rastura samo u pantljikama duž redova maline, a nikako po cijelom malinjaku.
Povećanje sadržaja organske tvari takođe se postiže i zelenim đubrenjem. Takav postupak đubrenja podrazumijeva da se zeljaste biljke siju, uzgajaju do faze cvjetanja, a poslije toga zaoravaju. Biljke se uzgajaju kao predusjev, međukultura i naknadni usjev. Kao predusjevi se uzgajaju jari ječam i obična grahorica. U jesen, kao naknadna kultura siju se: uljana repica, smjesa ljulja i djeteline. Kao međukultura zajedno sa malinom u toku proljeća i ljeta u međurednom prostoru uzgajaju se facelija i stočni grašak. Zelena biljna masa se u periodu cvjetanja kosi rotacionom kosačicom i zaorava. Na taj način biljke vezuju zračni dušik zahvaljujući kvržičnim bakterijama na korijenu i tako povećavaju sadržaj hranjiva u zemljištu.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor