Bašta u harmoniji sa prirodom

Permakultura je pojam koji se sve češće čuje i najčešće se veže za poljoprivredu. Međutim, premakultura je mnogo više od poljoprivrede. Možemo reći da je permakultura sve i ništa dok je ne počnemo živjeti.

U permakulturnom načinu života čovjek ne eksploatiše prirodu već živi u skladu sa njom i predstavljaju cjelinu, koristi obnovljive resurse i pronalazi načine održivog života.

Suživot čovjeka i prirode

Nastanak permakulture veže se za Australiju i početak sedamdesetih godina. Termin su stvorili Bill Mollison i David Holmgren, a izvorno je označavao permanentnu agrikulturu. Njih dvojica su sakupili znanja o poljoprivredi, graditeljstvu, energiji, arhitekturi, botanici i svemu što bi omogućilo suživot čovjeka i prirode.

Osamdesetih godina permakultura se počela primjenjivati u urbanim sredinama i obuhvaća različite aspekte života. Baštovanstvo i poljoprivreda i dalje ostaju osnova permakulture.

Permakulturna bašta se razlikuje od klasičnih prostora za proizvodnju povrća. Bašta urađena na permakulturni način nije u službi postizanja maksimalnih prinosa. Ovakve bašte prepune su raznog povrća, cvijeća, začinskog i ljekovitog bilja. Zemljište se ne preorava i ne štija, već se malčira. Malčiranjem se oponaša šuma i njeno tlo, čuvaju se zemljišne životinje ( gliste) i mikroorganizmi. Malč sprečava razvoj korova i kopanje je nepotrebno.

Korištenjem malča štedi se vrijeme i novac potreban za oranje i kopanje, a dobija plodno zemljište. Količina vode koja se koristi za zalijevanje se smanjuje, jer malč smanjuje isušivanje i omogućava racionalnije trošenje vode. U područjima gdje ima puževa ne koristiti svježu zelenu masu kao malč. Potrebno je da sačekate godinu dana da se ova masa razloži djelimično ili u potpunosti i tek tada je možete koristiti. Ovakva vrsta zrelog malča neće privlačiti puževe.

Dobri susjedi

Gredice se formiraju u prirodnim oblicima i mogu biti spiralne, okrugle, ključić gredice. Od klasičnih gredica permakulturne se razlikuju i po tome što su zasijane različitim kulturama koje su dobri susjedi i štite jedna drugu od štetočina i prouzrokovača bolesti. Mnoge vrste povrća, cvijeća, začinskog i ljekovitog bilja se sami zasijavaju. Upravo je ovo glavna karakteristika permakulturnih bašta.

Kod zasnivanja permakulturnih gredica treba obratiti pažnju:

• biljke koje se siju/sade trebaju biti iz različitih porodica. Biljke iz iste porodice predstavljaju jedna drugoj konkurenciju za hranu, vodu i prostor, imaju iste štetočinei bolesti. Primjer za to su visoke i niske mahune, neće rasti i dati dobar urod ukoliko se sade zajedno.
• biljke se trebaju odlikovati značajnim razlikama u pogledu trošenja resursa koji su im na raspolaganju.
• poželjno je da se uz glavni vrstu sade biljke pratioci koji će privući na sebe štetočinei bolesti.
• treba saditi biljke koje su kompatibilne tj. da su dobri susjedi.

Poželjan korov u bašti

U ovakvoj bašti je poželjan i korov i to posebne vrste koje predstavljaju mamce za štetočine i bolesti. Divlja loboda je mamac za lisne uši i ne treba je uklanjati iz bašte. Lisne uši radije naseljavaju divlju lobodu nego povrtnice.

Koriste se prirodni preparati za preventivnu zaštitu bilja od štetočina i prouzrokovača bolesti, prirodna đubriva kao što su glistinac, kompost, đubriva od biljaka, đubriva od životinja (stajnjak od goveda, ovaca, svinja, koza, živine). Biljke koje su nam potrebne gaje se u sklopu bašte.

Začinske i ljekovite biljke kao dobri i loši susjedi povrću

U grupu korisnih biljaka koje se rijetko ili nikako susreću u konvencionalnim baštama ubrajaju se: neven, kopriva, pelin, zova, melisa, gavez, dragoljub, neven, boreč, kopar, menta, majoran, bosiljak i mnoge druge.

Foto: stefanolunardi/Bigstockphoto