Šiška ili kako se uobičajeno naziva bosanska ”divlja” svinja se najviše uzgaja u planinskim krajevima i u mjestima koja su udaljena od gradova. Ona je u prošlosti prema Ritzzofy-u (1937) bila najviše uzgajana u Župama: Vrhbosna, Usora i Soli, Lašva i Glaž, Sana i Luka, Pliva i Rama.Šiška je bila potomak evropske divlje svinje udomaćene u Evropi. Nekada je Šiška živjela isključivo u borovim šumama, a sječom istih i ukrštavanjem sa drugim pasminama, ova vrsta je počela postepeno nestajati sa ovih prostora.Danas se mogu naći samo križanci i to u zabačenim planinskim dijelovima BiH, posebice u kanjonu Rakitnice, planine Bjelašnice. Dosta liči na divlju svinju, jer joj je glava velika i dugačka i ima dugu i nisku suznu kost. Uši su joj kratke, vrat mišičav i u prednjem dijelu je mnogo jače razvijena nego u stražnjem. Čekinje su joj guste i oštre, bijele, žute ili smeđe boje. Šiška je kasnozrela svinja i za potpuni razvoj joj treba 3 godine. Prasi se jednom godišnje sa 4-6 prasadi.Tovnost i iskorištenost hrane su slabi, a najbolji primjerci dostižu težinu do 250 kg. Vrlo je otporna, a može biti i opasna po ljude.
Izvor:
