Šteti li bršljan stablima? Mitovi i činjenice o jednoj od najpodcjenjenijih biljaka

Bršljan (Hedera helix) često izaziva podijeljena mišljenja među građanima, vrtlarima i šumarima. Dok ga jedni smatraju ukrasnom i korisnom biljkom, drugi su uvjereni da "guši" stabla i dovodi do njihova propadanja. No, šta kaže nauka? Je li ova biljka zaista prijetnja ili tek pogrešno shvaćen stanovnik naših šuma i vrtova?

Ova se vazdazelena drvenasta penjačica pomoću sitnih adventivnih korjenčića pričvršćuje za podlogu, najčešće debla stabala, stijene ili zidove. Može narasti i do 30 metara visine, a stariji primjerci razvijaju impresivnu debljinu.

Iako se često vjeruje suprotno, bršljan nije parazit. Njegovi korjenčići ne prodiru u stablo niti iz njega crpe vodu i hranjive tvari. Oni služe isključivo kao "sidra" koja biljci omogućuju rast prema svjetlu. Upravo zbog toga tvrdnje da ubija stabla nisu utemeljene.

Zašto onda postoji loša reputacija?

Dio zabune proizlazi iz njegovog izgleda. Kada se popne visoko u krošnju, razvija gustu lisnu masu koja može prekriti dijelove stabla. U toj fazi mijenja i oblik listova te počinje cvjetati i donositi plodove.

Takav bujan rast može ostaviti dojam da bršljan "preuzima" stablo. No, za razliku od nekih tropskih biljaka poput tzv. "daviteljskih smokava", koje zaista mogu obaviti i ugušiti domaćina, bršljan to ne čini.

U većini slučajeva, posebno kod zdravih i snažnih stabala, on ne uzrokuje štetu. Ipak, stručnjaci upozoravaju na nekoliko mogućih indirektnih utjecaja.

Na primjer, u uvjetima suše može doći do određenog natjecanja za vodu iz tla, iako to još nije dovoljno istraženo. Veći problem može predstavljati dodatna težina koju stvara u krošnji.

Kod oslabljenih stabala, posebno onih napadnutih bolestima ili gljivicama, to može povećati rizik od lomljenja ili izvaljivanja tokom jakog vjetra.

Neprocjenjiva vrijednost za prirodu

S druge strane, ekološka uloga bršljana iznimno je velika. Njegovi cvjetovi pojavljuju se kasno u godini, najčešće u septembru i oktobru, kada je većina drugih biljaka već ocvala. Upravo tada on postaje ključan izvor hrane za pčele, leptire i druge oprašivače.

Njegov cvat privlači brojne kukce, a zujanje oko biljke često se može čuti već s nekoliko metara udaljenosti. Zanimljivo je da je još Aristotel zapisao kako su u antičko doba pčele proizvodile med upravo zahvaljujući obilnoj cvatnji bršljana tokom zime.

Med od bršljana rješava grlobolju i kašalj?

Nakon cvatnje, tokom zime dozrijevaju plodovi koji su važan izvor hrane za ptice poput kosova i drozdova. Njegovo lišće u hladnijim mjesecima služi i kao hrana za jelene i srne. Osim toga, biljka pruža sklonište brojnim organizmima, od insekata do gljiva.

Koristan i za ljude

Ima i ljekovita svojstva. Ekstrakti njegovih listova bogati su saponinima i koriste se u pripravcima za ublažavanje kašlja i problema s disajnim putevima. U preporučenim dozama sigurni su za primjenu, iako kod osjetljivih osoba može doći do blagih alergijskih reakcija.

Uprkos uvriježenim mitovima, bršljan nije neprijatelj stabala. U većini slučajeva riječ je o biljci koja živi u suživotu sa svojim "domaćinom", bez direktne štete. Njegova ekološka vrijednost, posebno za oprašivače i ptice, čini ga važnim dijelom prirodnih ekosistema.

Stručnjaci stoga preporučuju da ga se ne uklanja rutinski, osim u situacijama kada predstavlja stvarnu opasnost za stabilnost stabla ili sigurnost ljudi. Promjena percepcije o ovoj biljci, koja datira još iz vremena antičkih mislilaca, očito će zahtijevati još vremena, ali znanost je jasna: bršljan nije "ubojica stabala", već vrijedan saveznik prirode.