Zadovoljan prihodima od pčelarstva i stolarskog zanata, ali je tuga kad se uvečer sam zatvori
Iako je zakoračio u desetu deceniju, Ramo Ademović (90) iz sela Pusmulići kod Srebrenice, radi kao mladić. Kako je rekao u razgovoru za Agroklub živi od pčelarstva, stolarskih usluga koje pruža zainteresovanima i bašte koju sam obrađuje.
Od svog rada i danas ostvaruje prihode za život jer nema penziju, budući da je samo dvije godine radio u preduzeću i napustio posao. Nije mogao da stigne da obrađuje imanje, a da se bavi i zidarskim, kovačkim i stolarskim poslovima, u kojima je veoma vješt jer ih je u djetinjstvu naučio od starijih vrsnih majstora.
Sa suprugom je obrađivao imanje, držao stoku, sijao povrće i žito, zidao ljudima kuće, pravio štale i druge objekte. Imao je kovačku radnju u kojoj je kovao razne alatljike i predmete koji su se koristili u to vrijeme. Stolarskim zanatom i izradom predmeta od drveta najviše se bavio zimi, kada nije bilo poljoprivrednih i građevinskih poslova.
Obrađuje zemlju, a nabavio je pčele, te se i danas bavi stolarskim poslom. Supruga mu je u međuvremenu umrla i već nekoliko godina živi sam. Ramo kaže da "svako ima svoju nafaku" i da je zadovoljan prihodima od pčelarstva i stolarskog zanata.
"Najvažnije mi je zdravlje, koje me još dobro služi. Provodim vrijeme u bašti, oko pčela i pravim nešto od drveta, većinom po narudžbi. Radim – i dan brzo prođe. Ali, teška je noć. Tuga je kad se uveče sam zatvorim u četiri zida i nemam s kim da riječ progovorim", priča nam.
Kao recept za dug život savjetuje "pošten rad i stalnu fizičku aktivnost", što potvrđuje svojim primjerom, budući da iako u poznim godinama života još obavlja sve poslove u bašti, njeguje cvijeće, kosi i održava kuću.
"Rođen sam ovdje u Pusmulićima 1932. godine. Preduzeće sam napustio nakon dvije godine rada jer sam obrađivao zemlju, držao stoku i nisam mogao sve da stignem. U firmu moraš doći na vrijeme, a ja to od obaveza nisam mogao i odlučio sam da se posvetim poljoprivredi i majstorluku", priča Ramo.
On ističe da je ozidao ukupno 10 kuća, među kojima i svoju, te veliki broj ekonomskih objekata u srebreničkim selima. Radio je i kovačke i stolarske poslove, ali su mu je uvijek prioritet bili obrada imanja i pčelarstvo.
"Dolazili su iz građevinske firme i nudili mi da počnem kod njih da radim vidjevši objekte koje sam napravio, ali sam ih odbio rekavši da nemam vremena za firmu i zbog toga sada nemam penziju", prisjeća se.
Danas, Ramo raspolaže sa 20 košnica, obrađuje baštu i pravi kosišta, vile, grablje, košnice, ramove i sanduke za pčele i od toga živi. Na taj način, kaže, "zaradi nešto novca" i ne žali se.
"Med prodajem 20 maraka po kilogramu na kućnom pragu. Kupci dolaze iz dijaspore. Dođu, kupe po pet-šest kilograma jer znaju da je prirodni", priča Ademović.
Nema kose do "varcarke" - nit' je bilo, nit' će biti, pravi je samo jedna kovačnica
Naglašava da je u Pusmulićima lijepo u proljeće i ljeti, kada mnogo naroda boravi u selu i obavlja poljoprivredne radove. Na rastanku, zamolio nas je da povezemo jedne grablje čovjeku iz Srebrenice koji ih je dan ranije poručio i platio jer želi da ih na vrijeme i pošteno isporuči.
Ramo je ostao da završi otkivanje kose kako bi posljednji put ove godine pokosio dvorište koje kod njega uvijek mora da bude uredno.
Povezana stočna vrsta
Pčelarstvo je specifična grana ljudske djelatnosti pa su interes i ljubav prema pčelama rašireni u svim dobnim i obrazovnim slojevima društva. Mjesta na kojima se nalaze pčela su... Više [+]
Tagovi
Autor
