U prigradskom naselju Višegrada živi porodica Šekarić koju poznaju po tome što im je dvorište puno domaćih životinja. Za svaku od njih članovi porodice imaju vremena da ih nahrane, timare i druže se s njima.
U prigradskom naselju Višegrada živi porodica Šekarić, koju poznaju po tome što im je dvorište puno domaćih životinja. Za svaku od njih članovi porodice imaju vremena da ih nahrane, timare i druže se s njima. Idilična slika sela u blizini gradskog područja.
Ovo je isječak iz životne svakodnevnice petočlane porodice Šekarić iz Višegrada. Domaćin Miroslav, njegova supruga Slađana i sinovi Uroš, Milan i Đorđe ne provode slobodno vrijeme u dokolici, već su se maksimalno posvetili uzgoju domaćih životinja. Iako su glave porodice zaposlene kažu kako imaju vremena da brinu i o svojim brojnim ljubimcima od kojih imaju i koristi.
U nevelikom dvorištu, pored lijepo uređene porodične kuće, je carstvo za domaće životinje. Na livadi se igra koza sa jarićima, tek izlegla pilad, kokoške, patke, svinje.
Da bi nadoknadili troškove kupovine hrane i zdravstvene njege životinja, Šekarići gaje i lovačke pse visoke klase. "Psi su nam poseban izvor zarade da bi mogli nesmetano obezbijediti hranu za naše ljubimce. Imamo leglo rasnih lovačkih pasa koje prodajemo zaljubljenicimam lova i prirode", priča Kezunovićeva.
Posebna je priča o kozi i jarićima, koja je počela od jedne koze, a sada dvorište vrvi od nestašnih jarića. "Naučila sam da je muzem, a za mlijeko vlada veliki interes sugrađana koji ga traže zbog zdravstvenih problema. Planiramo da proširimo stado, osnujemo mini farmu i proizvodimo razne vrste sireva od kozijeg mlijeka", kaže ova vrijedna domaćica.
Zarada, nezanemarljiva, se ostvari i prodajom kokošijih jaja, svaki dan po jedna gajbica. Koke ne mogu da snesu kolika je potražnja za njima. Uskoro će i piliće da pronesu pa kokošinjac se naglo proširuje.
Šekarići su imali i rasnog konja, arapske pasmine, kupljenog na nekadašnjoj ergeli na Borikama. Bio je ukras ograđenog prostora pored njihove kuće. "Ali komšije su se pobunile, ne znamo zbog čega, pa smo ga morali da prodamo. Žao nam ga je, ali šta možemo", vajka se Šekarićeva.
Osim da ih muze, Slađana je naučila "porađa" koze, brine se o njihovom zdravlju pa i raspoloženju. Životinje su kao i ljudi traže pažlju i ljubav, a ovdje im je nesebično pružju. Kažu i kako prijatelji sa čuđenjem slušaju njihovu priču.
"Ljudi ne mogu da se načude šta sve imamo od životinja, a oboje smo zaposelni. Sve se stigne kad to čovjek radi s ljubavlju i zadovoljstvom. Treba nam najmanje dva sata dnevno da posvetimo našim ljubimcima. U tome učestvuju svi članovi porodice, niko se ne buni", završava priču Šekarićeva milujući svoje domaće ljubimce.
Tagovi
Autorica
