Pikardijski ovčar - inteligentan pastirski pas koji obožava djecu

Pikardijskog ovčara smatraju najstarijom pasminom svih francuskih ovčara. Pretpostavlja se da je ovčar stigao u Francusku sa Keltima, negdje oko 800. godine, što potvrđuju crteži i rezbarije. Drugi naziv mu je seoski pas, a u XVIII. vijeku pratio je pikardijske pastire i bio im je velika pomoć u čuvanju ovaca. U mnogim literaturama se navodi da je riječ o pasmini koja spada u najbolje pastirske pse. Njegovo porijeklo potiče od starih ovčarskih rasa, koje su priznate i poznate već vijekovima u Francuskoj.

Ipak, sa ovom pasminom nije išlo sve tako glatko. Da nije bilo istrajnih pojedinih uzgajivača tokom prve polovine prošlog vijeka, koji su "dotjerali" pasminu, ne bi se dobila sadašnja pasmina, koja je priznata tek 1925. godine. O njoj se nije vodilo računa do Drugog svjetskog rata. Poslije rata, ljubitelji su krenuli u oblast Pikardiju, njihovo prvobitno stanište, po najtipičnijie predstavnike pasmine, koje će usavršavati i uzgajati. Vjeruje se da danas postoji svega oko 3.500 pikardijskih ovčara u Francuskoj.

Bitne informacije:

• visina: 55 do 65 centimetara
• težina: 23 do 32 kilograma
• životni vijek: 13 do 14 godina

Pas sa bradom i brkovima

Osim što je odličan pastirski pas, njegov simpatičan izgled doprineo je da ima puno obožavalaca, pa je zbog toga često imao uloge u filmovima. Pikardijski ovčar je srednje veličine, ima šiljate uši i guste obrve. Živahan je i veoma inteligentan. Za njega se kaže da je pravi čovekov prijatelj, a prednost mu je ta što obožava djecu. Njegova dlaka je gruba i hrapava, dužine od pet do šest centimetara po tijelu, a veoma je kratka na šapama. Rep im je prekriven gustom dlakom i blago povijen. Boja dlake varira od sive do riđe. Vrat mu je jak i mišićav, a grudni koš dubok, dok su mu slabine čvrste. Noge su mišićave, najčešče ima brkove i bradu. Oči su mu srednje veličine i trebalo bi da su tamne boje.

Mane pikardijskog ovčara 

Kinolozi se slažu da ovi psi imaju dosta mana, iako se smatraju za najbolje ovčare i čuvare stada u sjevernoj Francuskoj. Glava im je loših proporcija, njuška im nije crna, oči su često različitih boja - suviše svjetle, rep im uvijek stoji na leđima. Ponekad mogu imati suviše dugu ili suviše kratku dlaku, koja ne odgovara standardu. Ipak, zahvaljujući inteligenciji i poslušnosti, ovu pasminu pasa je veoma lako dresirati, a još jedna "mana" im je što znaju biti veoma tvrdoglavi. Veoma su nestrpljivi, i ne mogu da sačekaju novu komandu od svog vlasnika. Zato bi bilo poželjno da im se komande polako i višim tonom izgovaraju. Veliku su lajavci, znaju biti toliko bučni, pa često zasmetaju komšijama.

Mora svakodnevno vježbati

Ova ovčarska pasmina lijepo se slaže sa mačkama, ali i sa drugim malim životinjama, pod uslovom da je odrastao sa njima. Kako je riječ o pastirskoj pasmini pasa, u genima im je da rade fizički zahtjevne i teške poslove, a najbolji su u čuvanju ovaca i goveda. Zato pikardijski ovčar mora svakodnevno vježbati - u suprotnom bit će mu dosadno i postat će destruktivan bez toga.

Zdravlje i njega pikardijskog ovčara 

Riječ je o veoma zdravoj rasi, koja nema genetsku predispoziciju prema nekim ozbiljnijim nasljednim bolestima. Međutim, kod pojedinih jedinki mogu se pojaviti problemi sa displazijom kuka. Preporučuje se da živi u kući sa prostranim dvorištem, ali može živjeti i u stanu, samo ukoliko mu vlasnik obezbijedi dovoljno istrčavanja i šetnje. Dlaka bi se trebala četkati povremeno, a kupati ga samo kada je neophodno.