Seljaštvo se oslanjalo na Mjesečeve mijene hiljadama godina prije nego što je nauka potvrdila Mjesečev uticaj na biljne kulture.
Odavno su poljoprivrednici primijetili, a naučnici mnogo kasnije proučili i potvrdili, da i nebeska tijela utiču na usjev. Još od starog Egipta, kad su sveštenici pratili zvijezdu Sirijus da bi utvrdili da li je povoljno vrijeme za radove u polju, seljaštvo je gledalo u nebo i pokušavalo da nekako predvidi kad je pravo vrijeme za sjetvu.
Da od Sunca zavisi život, pa i poljoprivreda, bilo je jasno još narodima starog vijeka. Međutim, nikako ne treba zapostaviti lunarni, to jest Mjesečev kalendar i njegove mijene, jer su ljudi od nauke potvrdili da imaju vidljiv uticaj na plod i rod. Da bi se žitarice, povrće, voće i sve poljoprivredne kulture uzgajale, treba im dobro zemljište, voda, sunčani dani, odgovarajuća temperatura, đubrivo, ali nije na odmet da uzgajivač provjeri i da li je Mjesec u povoljnoj fazi.
Vaso Pelagić (1833 - 1899.) u svom kapitalnom djelu "Narodni učitelj" upravo ovom uticaju posvećuje poseban odjeljak. Prvenstveno se "obračunao" sa ondašnjim poljoprivrednim časopisima (malobrojnim, ali - bilo ih je) koji su zastupali gledište da u doba mladog mjeseca ne treba sijati ništa. Naprotiv, ističe ovaj narodni tribun i prosvjetitelj, ako su vremenske prilike povoljne, šteta je ne iskoristiti ih u to vrijeme za sve radove, pa i za sjetvu.
Odlučno braneći narodno iskustvo, koje su njegovi savremenici podrugljivo zvali "babine vradžbine", dokazujući da se proces razlaganja karbonske kiseline u biljkama pod uticajem Sunca nastavlja i noću, pod svjetlošću Mjeseca. Pelagić navodi da bez izuzetka svi baštovani i šumari, na osnovu dugovremenog iskustva, potvrđuju ovo na sljedeći način: biljke kod kojih nam do bujnosti nije stalo toliko koliko do obilnosti u plodu, kao što su grašak, pasulj, leća, krompir i tako dalje, valja sijati prva četiri dana posljednje četvrti, dakle, kad su noći mračne, odnosno, kad Mjesec pred zoru izlazi; a one biljke za koje hoćemo da nam brzo i bujno porastu, kao što su kupus, salata, špinat, karfiol i drugo, treba sijati o mladini, dakle kad već po zalasku Sunca počne svjetliti.
Kad se dakle sjeme o mladini posije, tada je ono, s malo izuzetka, pod neprekidnim uslovom svjetlosti - danju i noću: proces dnevne ishrane se ne prekida, nego se produžava i noću samo u manjoj mjeri; te stoga te biljke brže i bujnije rastu i ranije cvjetaju. Ako li pak, u prvom slučaju, ne potrebujemo bujnu i ranu biljku, onda umanjujemo vrijeme djelovanja svjetlosti, sijući biljku kad su noći mračne, ističe Pelagić.
Tko sluša Pelagićeve savjete, obično već zna da se krompir i mrkva siju i sade u posljednjoj mjesečevoj četvrti, inače će da "odu" u zelenilo, nadzemni dio, umjesto da formiraju lijep plod u zemlji. Ako se kupus sadi u doba mladog Mjeseca, uzgajivači vjeruju da će roditi dovoljno "i za ljude i za stoku".
Jabuka se sadi kad je mlad Mjesec, takođe i živica i ukrasno grmlje, a u istoj sedmici orezuje se i vinova loza. Ruža se, naprotiv, orezuje kad je pun. Ljekovito bilje bere se kad je u povoljnom položaju što se razlikuje od biljke do biljke.
Najstariji poljoprivredni kalendari, iz vremena kad je većina poljoprivrednika bila nepismena, imali su oznake kad je koja Mjesečeva četvrt, a seljaštvo se ravnalo po ovim oznakama, vjekovima, vjerovatno zato što se znanje o mijenama pokazalo kao vrlo korisno u njihovom poslu. Hladniji dio godine, kad ima manje radova u poljoprivredi, pravo je vrijeme da se o ovoj temi razmisli, od najstarijih narodnih vjerovanja do novih naučnih dostignuća, koja su, kakvo čudo, potvrdila mnoga od starih znanja.
Tagovi
Autorica
