Šta je u poljoprivredi 2021. štimalo, a šta je za zaborav?

Kalendarska 2021. godina je na samom izmaku, vrijeme je sumiranja rezultata, računa i osvrta o tome šta ostaje iza nas u bh poljoprivredi, šta je za zaborav, šta je bilo dobro te kako iz još jedne godine iskustva unaprijediti narednu. Veoma mnogo stvari se već odavno iz godine u godinu ponavlja, ali uvijek ima nešto što ostaje specifično u odnosu na prošlu i prethodne godine.

Urod voća i povrća, litre pomuzenog mlijeka, broj utovljenih pilića, kilogrami utovljenih junadi, broj tegli meda, nošenih komada jaja, samo su neki su od parametara koji se analiziraju u sumiranju rezultata koji su za neke poljoprivrednike pozitivni, a za neke, nažalost negativni. Jasno je da je ključni razlog dobrih i loših rezultata nepredvidljivi vremenski uvjeti koji su pratili poljoprivrednike tokom cijele godine. Šta je sve još obilježilo poljoprivrednu proizvodnju u 2021. godini,  krenimo redom, od početka...

Blaga zima bez padavina

Ozime kulture zasijane u jesen, u novu su godinu ušle u prerazvijenom stadiju, i previše za to doba godine, čemu je pogodovalo relativno toplo vrijeme. Pokazalo se da je nedostatak snijega loše uticao na ozimi ječam i pšenicu, jer su bez njega, kao izolatora, biljke izmrzavale na većim minusima.

S druge strane, vrijeme je pogodovalo plasteničkoj proizvodnji i zimskim kulturama špinata, mladog luka i zelene salate. Nažalost ni optimalni uvjeti nisu nam pomogli jer, blaga zima je pogodovala i kulturama sa juga kontinenta pa je u rano proljeće domaće tržište već bilo preplavljeno uvoznom salatom i mladim lukom.

Početak rasta cijena sirovina

Ulazak u 2021. godinu obilježila je i dalje aktuelna pandemija izazvana Covid 19 virusom koja je poremetile sva društvena zbivanja i sve svjetske tokove. Iz pandemije je proizašlo i nešto pozitivno. Osim rezultata testova, pozitivan je bio trend oslanjanja na domaće tržište i okretanje prema domaćem proizvodu.

Svijest o domaćoj proizvodnji je naglo skočila zatvaranjem granica i koridora za prevoz robe u pandemiji. Međutim, druga strana medalje je negativna, pandemija je izazvala veliki skok cijena sirovina na svjetskim tržištima što se odrazilo i na domaću poljoprivredu. Već u prvom i drugom mjesecu cijene žitarica su skočile za 7,1 posto na mjesečnom nivou, a prednjačio je kukuruz sa poskupljenjem od 11,2 posto u odnosu na prethodnu godinu.

20 do 30 posto skuplja proljetna sjetva

"U velikom smo problemu zato što cijena repromaterijala raste i ne znamo kada će se zaustaviti, a pri tome će ljudi razmisliti da li uopšte da siju nešto i kako će to izvesti", izjavio je tada Savo Bakajlić.  

Bilo je to prvo upozorenje i prognoziranje poljoprivrednika pred početak proljetne sjetve. Preko 90 posto đubriva i sjemena u BiH stiže iz uvoza, sa stranih tržišta. Ovisnost o njemu znači prihvatiti i sve uvjete koje ono nameće, a to su visoke cijene inputa za sjetvu. U izvođenju agrotehničkih mjera na zemljištu se već vidjelo da je recimo, jedna tona đubriva u odnosu na prethodnu godinu skuplja za 150 KM, a sadni materijal, zaštitna sredstva i nafta u prosjeku skuplji oko 30 posto.

Mraz u startu napravio štetu

Kalendarski, proljeće je pratilo lijepo i toplo vrijeme koje je izmamilo ubrzan rast bilja i cvatnju pupova na voću i povrću. I ono čega se svi poljoprivrednici pribojavaju se i obistinilo. Polovinom četvrtog mjeseca prvi "udar" prirode na poljoprivrednu proizvodnju. Mraz i temperatura u minusu u noćnim i jutarnjim satima izmrzla je pupove pune soka i već procvjetale cvjetove.

Mraz je u startu odnio većinu očekivanog uroda, prvenstveno voćara. Nekoliko besanih noći u borbi sa ovom vremenskom pojavom paljenjem vatri ili prskanjem nasada nije imalo većeg efekta, i ono što se spasilo pokazalo se kasnije u berbi kao jako malo.

Borba za bužetska sredstva

Nekako paralelno s proljetnom sjetvom poljoprivrednici preko svojih udruženja lobirali su i tražili svoja prava u pogledu nacrta budžeta i Programa poticaja za 2021. godinu. Prvenstveno se insistiralo na dodatnim mjerama pomoći u realizaciji proljetne sjetve. "Poljoprivrednici nikada jedinstveniji, blokirat ćemo kompletnu državu." "Poljoprivrednici izlaze pred Parlament", "Blokirat ćemo granične prelaze, ako se naši zahtjevi ne ispune." Ovo su samo neki od medijskih naslova, koji se nikada nisu realizovali u praksi.

Velikih poljoprivrednih protesta nije bilo, neki zahtjevi su ispunjeni, neki nisu i većinom jednoglasno na svim nivoima od općinskih/gradskih, kantonalnih pa do entitetskih usvojeni su Programi poticaja za 2021. godinu. Entiteti FBiH i RS ukupno su obezbijedili oko 160 miliona KM sredstava za potpore. Poređenja radi, samo za uvoz voća i povrća BiH potroši 200 miliona KM.

Jedni za, drugi protiv prelevmana

Ništa nije toliko izazvalo polemike i razjedinilo proizvođače i prerađivače mesa u BiH kao borba oko uvođenja i lobiranja o neuvođenju prelevmana, odnosno zaštitnih mjera. Ionako burno poljoprivredno proljeće još više je uzburkala tema prelevmana i carinskih stopa na uvoz svježeg i rashlađenog goveđeg i svinjskog mesa iz EU. Svemu tome je kumovala politika, prerađivački lobij i nejedinstvo proizvođača.

Prvo je Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Staša Košarac, uputio Vijeću ministara BiH zahtjev za razmatranje odluke o uvođenju prelevmana, da bi kasnije Vijeće izglasalo da se zaštitne mjere te vrste ne usvoje. To je bio okidač nezadovoljstva kod primarnih poljoprivrednika i uzgajivača tovnih junadi. Poljoprivrednici su tražili njihovo uvođenje na svježe meso, juneće i svinjsko, koje dolazi iz EU i zemalja CEFTA-e, ali i na ostale proizvodnje, te da se zabrani uvoz roba u sezoni kako bi zaštili kompletnu domaću poljoprivrednu proizvodnju. Država je ovaj put pala na vlastitom potezu između proizvođača i prerađivača uvoznika.

Dugo sušno ljeto

Vremenske prilike apsolutno nisu išle na ruku poljoprivrednicima, naročito na prelazu sa šestog na sedmi mjesec, izmjena vrelih ljetnih dana sa pljuskovima u mnogim krajevima u kojim prije nikada to nije bila pojava prije, dešavala se pojava olujnog nevremena praćenim ledom. Mnogi nasadi povrća i voća su bukvalno uništeni u roku od 5 minuta, a šteta je pričinjena i na proizvodnim objektima. Ono što se i uspjelo spasiti, u narednih dva mjeseca mu nije bilo spasa. Toplo vrijeme i sušni period od skoro dva mjeseca dokrajčio je sve zasade koji nisu imali sisteme navodnjavanja i obližnje izvore, rijeke ili akumulacije vode.

Najviše je stradao silažni. S polja se "skidao" kukuruz koji je zakržljao, presušio i od kojeg apsolutno nikakve nutritivne koristi nema. Uzalud su mnoga udruženja poljoprivrednika slala zahtjeve, molbe, zadnje vapaje za vandrednu pomoć, koja je izostala, čak je nevjerovatno da skoro dva mjeseca bez kapi kiše ne bude dovoljno dobar razlog za proglašavanje elementarne nepogode, suše, od strane Vlade. Takvo stanje i skok cijena stočne hrane obilježili su 2021. godinu za proizvođače mlijeka čiji troškovi su enormno skočili, a otkupna cijena litra ostala ista.

Crveno zlato – malina i do 8 KM/kg

Niti najveći optimisti prije dvije do tri godine kada je aktuelno bilo krčenje malinjaka, i kada se proizvodnja gotvo prepolovila nije mogao očekivati povratak maline u velikom stilu 2021. Već pri potpisivanju ugovora za otkup, hladnjačari su se borili za kooperanta više. Sve je počelo sa prihvatljivom cijenom otkupa od oko 3,5 KM/kg, da bi, kako je sezona odmicala cijena rasla, čak su neki otkupljivači nudili i do 8KM/kg.

Neka prosječna cijena od oko 6,5 KM/kg je više od očekivane i malinari sa pravom se može reći da su "dočekali svojih pet minuta" i mogu biti zadovoljni zaradom. Međutim ni malinare nisu zaobišle štete izazvane vremenskim neprilikama, mraz, led, suša, ali ono što je ostalo od uroda kompenzovano je izuzetno visokim otkupnim cijenama. Već na jesen zabilježen je ponovo trend podizanja novih malinjaka i možemo se nadati da će se, kako su je nazvali, istorijska godina za malinare ponoviti.

Pčele zujale, ali meda nema

Nekoliko godina unazad pčelari upozoravaju da je stanje iz godine u godinu sve lošije. 2021. godina već u petom i šestom mjesecu se mogla, a i proglašena je kao katastrofalna. Već tri, četiri godine zaredom zbog izuzetno loših pčelarskih sezona nema dovoljno meda na tržištu. Glavni razlog niza loših sezona su nedvojbeno klimatske promjene. Iz iskustva pčelari sugeriraju da je glavni problem period kada dolazi glavna ispaša, kao što su bagrem i bagremac u maju i početkom juna mjeseca kada gotovo svaki put kišni period i nešto hladnije vrijeme poremete ispašu.

Nedostatak domaćeg meda na tržištu, stvara problem pčelarima. Bez meda, održavanje i prehrana pčela preko zimovanja poskupljuje proizvodnju, naročito kod pčelara koji broje preko 100 košnica.

Peradari u nezavidnoj poziciji

Prema procjenama udruženja peradara i onih koji se bave ovim poslom, 2021. godina je bila izuzetno teška i po prvi put je dovela u pitanje skoro 20.000 radnih mjesta. Specifičnost ove proizvodnje je što isključivo ovisi o vanjskim dobavljačima stočne hrane i pružaocima usluga raznih energenata, prije svega električne energije.

Poslijedice pandemije nisu zaobišle niti ovaj sektor, iako je pileće meso drastično poskupilo to nije imalo efekta na farmere. Enorman skok cijena gotove stočne hrane koja mora biti bukvalno svaki dan tokom turnusa osigurana na farmi i skok cijena električne energije do 300 posto doveli su uzgajivače u nezavidan položaj. Nastaviti proizvodnju koja vodi u minus po ovakvim uvjetima ili staviti ključ u bravu i zatvoriti farmu je dilema sa kojom ovu 2021. završavaju peradari.

Ogroman skok cijena prehrambenih namirnica

Od pojave pandemije Covid 19 pa do sada dešava se konstantan, čak i vrtoglav rast osnovnih životnih namirnica. Mnoga udruženja potrošača upozoravaju na daljnja poskupljenja i prezentuju razne analize. Hljeb je skuplji za oko 20 posto, razna peciva od 30 do 50 posto, crveno meso više od 20 posto, faširano od 8 do sada 11KM/kg, zatim mlijeko i do 30 posto. Početkom godine litar ulja je koštao 2 sada ide i preko 3KM/litru. Pileće meso je poskupjelo u nekoliko navrata od 7 a sada do 10KM/kg. Na tržnicama/pijacama domaći poljoprivredni proizvodi bilježe skok cijena. Najbolji primjer je krompir, koji je u maloprodaji dosegao rekordnu cijenu od 1KM/kg. Pitanje je do koje granice će ići poskupljenja, a već sada je za mnoge potrošače crvena linija odavno pređena.

Neko će reći godina za zaborav, katasrofalna, neponovila se i slično, s druge strane postoje i oni proizvođači koji su zadovoljni i očekuju takvo stanje i u narednoj. Sve u svemu, jedno je nedvojbeno - poljoprivredna proizvodnja zavisi od vremenskih (ne)prilika, a strana tržišta i uvozni lobij će i dalje igrati veliku ulogu i imati prednost pored domaćeg proizvoda. Jedno ostaje svima, a to je novo iskustvo, i kako se kaže, godinu stariji, mudriji, i u tom kontekstu treba dočekati narednu. 

A ona će se, po svemu sudeći, temeljiti na onoj staroj narodnoj: "Uzdaj se u se, i u svoje kljuse"!