Oboljenje papaka je veoma često na farmama ovaca. Najefikasnija zaštita je vakcina, mada i dezifenkcioni bazeni i redovna higijena, daju dobre preventivne rezultate.
Zarazna trulež ili zarazna šepavost ovaca je oboljenje papaka izazvano bakterijama. Zaraza nastaje kada uzročnik prodre kroz manje povrede na koži nogu, najčešće kroz kožu između papaka. Bolest brzo napreduje u dubinu i podkožno i zahvata korijen papaka. Već poslije sedmicu ili dvije, mogu se primjetiti promjene između papaka.
Nekada zapaljenje papaka bude tako jako da zahvati zglobove, tako da obolile ovce pri kretanju često se odmaraju klečeći. Ako bakterije sa mjesta zapaljenja prodru u krv, nastupa sepsa, koja brzo uzrokuje ugibanje obolile životinje.
Papak u početku bolesti gubi svoj uobičajeni oblik, a razvojem bolesti otpada. Obolile ovce teško se kreću (šepaju) trpeći velike bolove pa samim tim gube i apetit. Ukoliko se životinje ne liječe, na kraju ugibaju od iscrpljenosti i neuhranjenosti.
Drugi način širenja zaraze je preko već zaraženih ovaca koje pasu ili se hrane zajedno sa onim zdravim, zaraženi torovi i prostirke u štalama i oborima. Zdrave ovce se mogu zaraziti i ako prođu stazama kojima su prolazile one obolile.
Liječenje se mora obavljati temeljno sa ciljem da se bolest potpuno iskorjeni iz stada. Najprije, zaražene jedinke se odvajaju od zdravih, a zatim im se pogodnim sječivom odstranjuju obolili papci, koji se potom spale, a mjesto rada dezinfikuje. Dezinfikuju se i obrezani papci, a ovce ostaju u izolaciji još sedmicu do dvije. Ukoliko je vrijeme suho - izolacija je kraća i obrnuto.
Poslije skidanja mrtvog tkiva i rožnatih masa sa papaka, oni se obavezno dezinfikuju rastvorom formalina (5 do 10 odsto) i plavog kamena (5 odsto). Međutim, u posljednje vrijeme najbolje se pokazao cink - fosfat, koji je baktericidan, manje toksičan i jeftiniji od ostalih dezinficijensa.
Oboljenje se spriječava i postavljanjem (izgradnjom) dva bazena na ulazu u ovčarnik - jedan dublji i jedan plići. U prvom dubljem se uliva čista voda, a u plićem rastvor plavog kamena ili nekog drugog dezinfekcionog sredstva. Rastvor s plavim kamenom sadrži pet kilograma kamena na 100 litara vode. Ovom mjerom se sprječava unošenje zaraze u ovčarnik. Po povratku sa paše, ovce u dubljem bazenu sa čistom vodom ispiraju noge, a u plićem obavljaju dezinfekciju.
Da bi se preduprijedile zarazne truleži papaka, mora se sprovoditi njihova redovna higijena. Papci se moraju redovno obrezivati i ne smije se dopustiti da prerastu. Ako su predugi lako pucaju i na taj način otvaraju se prolazi za bakterije i zaraze.
"Ovčari imaju običaj da u preventivne svrhe koriste razne dermo sprejeve za papke. To nije loše, ali treba znati da ukoliko zaraza nije krenula, sprejevi neće pomoći. U svakom slučaju, ako se ne liječi može nanijeti velike materijalne štete. Zbog učestalosti ove zaraze, najbolje je obaviti vakcinaciju životinja jer se na kraju ispostavi kao najjeftiniji zdravstvena intervencija", naglašava doktor veterinarske medicine Nenad Brkić.
Tagovi
Autor