Ovčari treba iz proizvodnje da isključuju ovce starosti od šest do sedam godina jer su im u tom uzrastu zubi prilično istrošeni, polomljeni i ispali. Tada su i manje mliječne, jagnjad su manje otporna i imaju slabiji prirast i zbog toga su nerentabilne za dalji uzgoj.
Proizvodnja u ovčarstvu može biti rentabilna samo ako vlasnik stada ovaca posjeduje zdrava i mlada grla sa kojima može da ostvari najbolje rezultate u proizvodnji, a da bi uzgoj bio na visokom nivou, oni moraju starije ovce povremeno da zamijene mladim produktivnijim grlima.
U praksi se pokazalo da je životni vijek ovaca 12, 13 pa čak i 15 godina. Međutim, ovčari treba iz proizvodnje da isključuju ovce starosti od šest do sedam godina jer su im u tom uzrastu zubi prilično istrošeni, polomljeni i ispali. U tim godinama one su i manje mliječne, jagnjad su manje otporna i imaju slabiji prirast i zbog toga su nerentabilne za dalji uzgoj. Takve ovce se teško prodaju na tržištu, a njihova cijena je niska.
Jedan od načina da se utvrdi starost ovce je pregled njezinih zuba. Povremeni pregled kod ovaca bi trebalo da postane praksa svakog proizvođača. Srđan Zafirović, savjetodavac za stočarstvo, ističe da je jedna od preciznijih metoda određivanja starosti ovaca, kada nemamo uvid u centralnu bazu za obilježavanje životinja, određivanje na osnovu zuba sjekutića i ovaj metod određivanja starosti je dosta precizan za ovce stare do 4 godine. Poslije toga se starost određuje na osnovu razmaka, ljuljanja i istrošenosti zuba.
"Odrasla ovca ima 32 zuba. Od toga 24 kutnjaka i to po 12 na gornjoj i donjoj vilici i osam sjekutića u donjoj. Na svakoj strani gornje i donje vilice nalaze se po tri pretkutnjaka i kutnjaka. Prvi pretkutnjaci su mliječni i sa starošću se zamjenjuju stalnim pretkutnjacima, a kutnjaci su stalni. U početku starosno doba ovaca se određuje na osnovu izbijanja mliječnih sjekutića i po njihovoj zamjeni stalnim zubima. Sjekutići se nalaze na donjoj vilici i to četiri para", kaže Zafirović.
Razlika između mliječnih i stalnih zuba, se prema njegovim riječima, pravi na osnovu njihove građe. Mliječni su uži, vitkiji, rjeđi i bjelji. Stalni zubi su širi loptasti, zbijeniji i tamniji u odnosu na mliječne.
"Prvi par mliječnih sjekutića javlja se odmah nakon jagnjenja, drugi par u drugoj sedmici tako da do četvrte sedmice izbiju svi mliječni zubi. U prvih mjesec dana života jagnjetu izbijaju mliječni kutnjaci tako da jagnje sa mjesec dana starosti ima sve mliječne zube".
Ovaj savjetodavac podsjeća ovčare da se prvi par mliječnih sjekutića kod jaganjaca zamjenjuje stalnim u uzrastu od 12 do 14 mjeseci, a kod kasnostasnih u periodu od 15 do 18 mjeseci. Drugi par mliječnih sjekutića mijenja se stalnim u uzrastu od 20 do 24 mjeseca. Treći se mijenjaju u trećoj godini, a četvrti do kraja četvrte godine. Kod grla koja su kasnostasna i slabije konstitucije, izbijanje stalnih zuba može kasniti do pola godine.
"Nakon četiri godine (period izbijanja stalnih zuba), u periodu od dvije do tri godine, zubi ostaju nepromjenljivi pa je u tom intervalu teško odrediti starosno doba. Najčešće se to određuje na osnovu trošenja zuba kada je direktno zavistan od načina ishrane. Ukoliko koriste kabastu hranu lošeg kvaliteta i veću količinu tvrde zrnaste hrane i ako imamo manji unos kalcija u organizam, usloviće brzo trošenje i pucanje zuba“, podvlači Zafirović.
Poslije šest godina života, ovci zubi počinju da se klimaju i to je period kada ona treba na osnovu starosti da se izdvoji iz stada. U osmoj i devetoj godini počinju da ispadaju zubi tako da sa 10 odnosno 11 godina ovca izgubi sjekutiće. U međuvremenu, takva grla treba isključiti iz proizvodnje zbog rentabilnosti.
Tagovi
Autorica