Čime i kako treba hraniti jagnjad u tovu

Zalučena jagnjad koja se ne uzgaja za priplod, tovi se i prodaje kao roba za meso. Po organizaciji tov zalučene jagnjadi se obavlja: u zatvorenom i ograničenom prostoru pri čemu se upotrebljava koncentrat i sijeno, na paši uz prihranjivanje i na paši s tim što se kraj tova završava samo ishranom koncentratom.

Jagnjad se tovi poslije zalučenja, da bi postigla u starosti sa 6 do 8 mjeseci masu tijela 35-45 kg i randman od 45-50%.

Hrana se daje uvijek u isto vrijeme, u podjednakim vremenskim razmacima

U pogledu intenziteta, tov može biti brži ako se upotrebe veće količine koncentrata i sporiji uz manje prihranjivanje koncentratom. Upotreba većih količina koncentratne hrane izaziva veće izdatke, tako da je ova vrsta tova skuplja od tova jagnjadi i šilježadi na paši. Ishrana jagnjadi koncentratom u ograničenom prostoru vrši se na taj način, što se smjesa koncentrata daje u vidu prekrupe 2 ili 3 puta dnevno.

Ishrana jagnjadi nakon odbijanja od mlijeka

Hrana se daje uvijek u isto vrijeme, u podjednakim vremenskim razmacima. Poslije svakog hranjenja koncentratom daje se sijeno. Da bi se uštedjela radna snaga, za ishranu jagnjadi upotrebljavaju se automatske hranilice. Međutim, onda se kilogram prirasta postiže sa većim utroškom hrane. Osim toga, uslijed prevelikog uzimanja koncentrovane hrane probavni trakt jagnjadi oboli, zato se u hranilice stavlja kompletna smjesa tj. zajedno sa koncentratom i 40-60% mljevenim sijenom. Pri tovljenju punim obrokom koncentrata jagnjad pojede dnevno 1,3-1,6 kg zrna i 0,75-1 kg sijena pri kraju tova.

Za tov jagnjadi upotrebljavaju se različiti odnosi koncentrata i sijena. Koja hraniva će se upotrebiti zavisi od uslova na samom gazdinstvu. Najbolje je da se hrana za tov jagnjadi i šilježadi normira.

Kvalitetna i dovoljna paša može poslužiti i kao jedina hrana u tovu

Posebno mjesto u tovu odlučene jagnjadi i šilježadi zauzimaju proteinska hraniva jer od njihovog učešća u obroku zavisi intenzitet prirasta. Veoma je raširen tov zalučene jagnjadi na paši u doba vegetacije. Kvalitetna i dovoljna paša može poslužiti i kao jedina hrana u tovu. Ako je trava mlada i bujna, jagnjadima se daje obavezno manja količina kabaste hrane (kvalitetno sijeno) radi sprječavanja poremećaja u probavnom traktu, uslijed kojih dolazi do proliva, što osjetno smanjuje prirast i ukupnu masu grla.

Uzgoj jagnjadi do zalučenja

Jagnjad na paši se prihranjuju zavisno od kvaliteta paše. Ako je paša slabija daju se veće količine koncentrata i obrnuto, upotreba koncentrata se postepeno povećava, tako da se krajem tova daje najviše koncentrata. Prelaz na pašu kao i sa paše na suvu hranu, vrši se postepeno i pažljivo, jer kao što je već napomenuto, dolazi do naduna, naročito onda kada se koriste mlade leguminoze, piše Dejan Stanković, savjetodavac.

Mušku jagnjad prije tova kastrirati 

Muška jagnjad prije tova se kastrira, jer su onda mirnija, bolje koriste hranu i postižu veći prirast. Tov zalučene jagnjadi na pašnjaku koristi se veoma mnogo u planinskim predjelima, gdje ima kvalitetnih pašnjaka, ukoliko se jagnjad ranije ne prodaju.

Ako se tov sprovodi na pašnjacima slabog botaničkog sastava, gdje preovladava tvrda trava sa većim procentom celuloze, onda se ne može očekivati dobar prirast. Uspjeh ovakvog tova dalje zavisi od mase tijela jagnjadi pri zalučenju, ujednačenosti, rasnog sastava, tipa rođenja i spola jagnjadi.

Jagnjad zalučena sa većom masom tijela bolje napreduje, jedinčad nešto brže rastu od blizanaca, a muška jagnjad brže od ženske jagnjadi. U hladnim predjelima i za vrijeme kišovitih i hladnih ljeta ovakvi tovovi dosta slabo uspijevaju, jer jagnjad ne mogu postići masu tiela koju dostižu u normalnim temperaturnim uslovima. Često dolazi i do većeg procenta uginuća životinja, što poskupljuje troškove proizvodnje.