• Zagađenje vodotokova
  • 27.10.2019. 10:00

Preventivnim djelovanjem protiv trovanja ribe

Postoje različiti integrisani sistemi u okviru kojih može voda da se prečišćava direktno iz industrijskog pogona. Ona ulazi prvo preko mehaničkog pa zatim hemijskog prečišćivača, a kasnije ide na neki biološki sistem i na taj način se reciklira. To je jedna od stvari koje bi za budućnost bila prioritet. 

Foto: Depositphotos/vladvitek
  • 297
  • 16
  • 0

Kada pričamo o zagađenju voda, najčešća su komunalna, koja nastaju kao posljedica ubacivanja komunalnih voda u riječne vodotokove ili neke druge vodene tokove. To su vode koje stanovništvo ispušta svojim aktivnostima preko kanalizacije i drugih aktivnosti.

O mogućnostima zaštite i unaprjeđenja ribarstva u Srbiji, ali i o preventivnim mjerama i čestim virusnim oboljenjima, za Agroklub govorila je profesor dr Nikolina Novakov.

Trovanje ribe kao posljedica kvaliteta vode

Iako ta voda podliježe određenim hemijskim tretmanima, ona nikada ne može 100% da bude hemijski čista. Pored komunalnih, značajni su i industrijski zagađivači. "Kada se govori o industrijskim zagađivačima, generalno, vode su podijeljene na četiri vrste kvaliteta. I u pravilnicama stoji propisano tačno koja je materija dozvoljena i u kojoj koncentraciji ne smije da se ispušta u vodene tokove. Teško je reći da li su ova pravila ispoštovana u svakom momentu, ali činjenica je da se kod nas javljaju s vremena na vrijeme određena trovanja i uginuća ribe, koja nastaju kao direktna posljedica lošeg kvaliteta vode", objašnjava Novakov.

Ono što je jako važno i što ljudi nekada često i zanemare, prema njenim riječima, jeste to da trovanje ribe nije uzrokovano samo zagađivačima i otpadnim vodama.

Toksične materije lijepe se za škrge

Kako kaže, najveći problem je količina različitih suspendovanih materija, koje se nalaze u vodi i koje se kao takve, bukvalno zalijepe za same škrge, škržne filamente kod riba i onda one ne mogu da izlučuju druge materije i produkte metabolizma iz organizma. Tako dolazi do autointoksikacije tj. do trovanja uslijed nagomilavanja toksičnih supstanci koja se prirodno stvara u organizmu i izdvaja iz njega. Najčešće trovanje je amonijakom koji je veoma jak i moćan otrov za same ribe jer djeluje štetno na organe, tkiva, između ostalog i na mozakk ali i na druge vitalne funkcije organizma.

Šta se dešava sa Sprečom? Svi su od nje digli ruke?

"Dešavale su se situacije da je dolazilo do trovanja, ali da ipak koncentracije nisu bile tako visoke. Ovo direktno može da se poveže sa različitim suspendovanim supstancama, koje su prisutne u vodi", kaže ona.

Koliko bolesti riba utiču na zagađenja?

Takođe postoji i prijetnja od određenih virusnih oboljenja riba, kao što je koi herpes viroza i proljetna viremija šarana. Prema njenim riječima, ono što je na prvom mestu je to da su ovo bolesti koje su raširene i u ostalim zemljama okruženja. Jako ih je teško kontrolisati jer voda kruži i nije u pitanju samo jedan tačno određen vodeni recipijent, tako da uvijek može da se javi bolest koja je prisutna u čitavom regionu.

Ono što svaki ribnjak može da uradi jeste da primjenjuje mjere dezinfekcije. Da adekvatno sprovodi preventivu, prvenstveno samih objekata, da unosi određenu količinu kreča koji je jedan od najznačajnijih dezifijenasa kada je reč o toplovodnom ribarstvu. Prvenstveno o šaranskom ribarstvu.

Voditi računa o dezinfekciji objekta

Potrebno je voditi računa i o dezinfekciji mreža naročito ako se koristi u više ribnjaka. Takođe, trebalo bi onda da se suši na suncu jer je to prirodna dezinfekcija tj. prirodno isušivanje. Glavna stvar je to odakle se nabavlja mlađ, da bude slobodna od koi herpes viroze. Nekad nije lako utvrditi postojanje bolesti bez obzira da li ribnjak ima status slobodan od virusa. Postoji mogućnost da je riba zaražena iako ima status da je zdrava.

"Ovo su neke ključne mjere bez kojih cjelokupno ribarstvo, ne može da se odvija i bez kojih nećemo moći da na adekvatan način zaštitimo ribnjake od pojave bolesti", zaključuje ona.

Riba mora imati i dobre uslove za život

Kada se priča generalno o samom ribljem fondu, postoje uređeni programi za poribljavanje i za očuvanje određenih ribljih vrsta. "Ono što je suština je da to mora da se radi na više nivoa. Nije dovoljno samo da se nešto uradi, odnosno, ne vrijedi samo poribljavanje već da ta riba kasnije ima i normalne uslove za život, kako bi mogla da se održi u određenim vodenim rezervoarima, bilo koji vodeni tok da je u pitanju (kanal, rijeka, jezero...)", navodi Novakov.

Takođe, potrebno je da se vodi računa o pretjeranom izlovu ribe, da se ne izlovljava toliko, ali i o nekontrolisanoj krađi ribe, koja je sve više aktuelna i kod nas. Ovo su sve načini kako dolazi do narušavanja ribljeg fonda.

Generalna preporuka jeste da se više vodi računa o životnoj sredini (kako o njenoj zaštiti tako i o zagađenju). U narednom periodu ovo će biti sve aktuelnije jer je planeta sve više zagađena.

Rješavanje problema - veliki izazov

Kada su u vodi prisutni teški metali, nekada se veća koncentracija nalazi u samoj ribi nego u vodi. "Zato što su upravo biološki sistemi ili živi organizmi, ti koji akumuliraju različite toksične supstance i oni na taj način ulaze u lanac ishrane jer predatorska riba jede manju, koja je zaražena. Puno teških metala u sebi ima riba koja dugi niz godina živi u zagađenoj sredini jer je imala duži vremenski period da akumulira u svom organizmu štetne materije", objašnjava ovaj stručnjak za ribarstvo.

Dokazano onečišćenje Neretve: Pronađena visoka količina teških metala

Ovo su veliki izazovi jer na planeti ima sve više zagađenja, a naše društvo nije izolovano od toga jer država dobija vodu iz rijeka koje protiču i kroz druge regione, prema tome to je stvar koja mora da se radi na globalnom nivou. "Može da se radi i na nivou jednog regiona, bar za početak, ali ipak to zahtijeva jedan sasvim drugačiji pristup i način postupanja prema životnoj sredini jer doći ćemo do tačke kada ćemo akumulirati previše toksičnih materija u svim vodotokovima", navodi Novakov.

Potrebno vodu reciklirati u samoj industriji

Treba raditi i na tome da se vodi računa i o industrijskim postrojenjima, prečišćavanju tih voda raznim biološkim sistemima, to je ono što je rješenje. Da se voda ne ispušta direktno u riječne recipijente, nego da se reciklira u okviru samih industrija i da se na taj način mnogo bolje i efikasnije prečišćava.

Postoje različiti integrisani sistemi u okviru kojih voda može da se prečišćava direktno iz nekog industrijskog pogona. Kako kaže, ona ulazi prvo preko mehaničkog pa zatim hemijskog prečišćivača, a kasnije ide na neki biološki sistem i na taj način se reciklira. To je jedna od stvari koje bi za budućnost bila prioritet.

Pojedinac ili mali poljoprivredni proizvođač je neko ko se pridržava regulative koju donosi država i u skladu sa tim, unapređuje svoje sisteme prečišćavanja, kako bi što manje opterećivao životnu sredinu, rijeke, jezera jer se to na kraju opet sve vraća čovjeku.


Tagovi

Trovanja ribe Industrijski zagađivači Nikolina Novakov Škržni filamenti Autointoksikacija Riblji fond Poribljavanje Izlov ribe


Autorica

Ivana Živanić

Ivana Živanić, dipl.ing- master poljoprivrede, rado istražuje aktuelnosti u poljoprivredi. Pristalica zdrave i bezbjedne hrane.