Profesor Čivić: Rokovi sjetve kukuruza su pomjereni, ali uzmite u obzir nekoliko faktora

Ovosezonski snježni pokrivač otopio se u većini područja, a rast temperatura najavljuje da će i poljoprivrednici uskoro u polja. Toplotni uvjeti odgovaraju ozimim usjevima. Pšenica, ječam i uljana repica su trenutno u fazi mirovanja, no valjalo bi ih obići i do prve prihrane u rano proljeće, utvrditi eventualno brojnost glodara, te po potrebi reagirat.

Klimatske promjene koje su zahvatile i naše područje, utjecale su na pomjeranje optimalnih rokova za proljetnu sjetvu, u kojoj kukuruz zauzima značajne površine. Teme su ovo koje zahtijevaju riječ struke, pa smo tim povodom razgovarali s prof. dr. Hamdijom Čivićem, s Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koji na početku kaže kako više faktora utječe na početak sjetve. 

Ranija sjetva kukuruza 

Vremenske uslove, tip tla, izbor hibrida, svrha proizvodnje (silaža, zrno, energetski materijal...), sve to treba uzeti u obzir prije nego se zrno spusti u zemlju. No, prema riječima profesora, možemo govoriti o pomjeranju optimalnih rokova za sjetvu kukuruza. U područjima umjereno-kontinentalne klime, optimalni rokovi su bili od sredine aprila do početka maja. 

"Sada, s obzirom na to da imamo povećanje prosječnih temperatura, ti rokovi bi se mogli pomjeriti i u prve dekade aprila, a u toplijim klimatskim područjima, kakva su naša prema jugu, mogli ići i ranije. U onim hladnijim, kontinentalnim, odnosno planinskim, rokove treba pomjerati u maj mjesec", kaže profesor Čivić. 

Ipak, dodaje, da treba biti oprezan i u najmanju ruku voditi se dugoročnim prognozama kada je u pitanju kukuruz, posebno u njegovim ključnim fazama. 

"Prva je faza klijanja i nicanja, ako smo prerano posijali kukuruz, u hladno i vlažno tlo nećemo imati optimalno klijanje i nicanje, a onda se to naravno sve reflektira na kasniji prinos i kvalitet", napominje profesor, istakavši kako u umjereno kontinentalnim vremenskim uslovima, u drugoj fazi, cvjetanja i oplodnje, obično imamo velike suše, nedostatak vlage, što utiče na smanjenu oplodnju, a onda opet i na prinos. 

Svaka nit svile na klipu je ustvari buduće zrno

Dugoročna prognoza je dostupna zahvaljujući tehnološkom napredovanju u praćenju klimatskih parametara, pa u skladu s tim treba tempirati i optimalne rokove sjetve, kako bismo ušli u faze sa što manjim rizicima, a to znači da imamo dovoljno vode, vlage itd. Poljoprivrednici, kaže Čivić, moraju razmišljati i o sistemima za navodnjavanje kukuruza, ali i ostalih kultura, kako bi u uslovima suše mogli intervenisati. 

"Kod kukuruza u fazi cvjetanja dolazi prvo do formiranja metlica, metličenja, u kojima se nalazi polen, koji oprašuje ženske cvjetove, a to je svila na klipu. Svaka nit svile na klipu je ustvari buduće zrno i ako ne dođe do oprašivanja i oplodnje, a za to su ključni uslovi temperatura i optimalna vlaga, onda neće biti u potpunosti razvijen klip, odnosno neće biti popunjen zrnima", pojašnjava univerzitetski profesor.  

Pored ove, sve neophodnije mjere navodnjavanja, treba voditi računa i o izboru adekvatnih hibrida, pogotovo odgovarajuće FAO grupe zrenja, prilagođene određenim klimatima i dužini vegetacije. Danas na svu sreću postoje sjemenske kuće, koje sve više rade na proizvodnji hibrida otpornih na sušu, na stres, pogotovo u kritičnim fenofazama, i tome, prema riječima našeg sagovorika, treba pridavati sve više pažnje i vršiti adekvatan izbor. 

Kako odabrati sjeme kukuruza za sjetvu?

"Prije masovne preporuke za upotrebu određenih hibrida za određena područja, trebalo bi imati određene testne poligone ili oglede, na kojima bi provjerili koji su to najbolji ili koji su za određena područja najbolji, pa da se preporučuju za masovnu upotrebu", sugeriše Čivić.  

Naravno tu su i hibridi koji imaju manju transpiraciju, a to znači manje odavanje vode, vlage, jer je kukuruz jedna od biljaka koja najviše treba, a samim time i najviše troši, vode, "pa u tom smislu treba gledati kako što racionalnije, u ovim klimatskim promjenama kada su suše stvarno sve češće, i tom problem doskočiti, a to je i upotreba hibrida sa manjom transpiracijom."

Također, za uspješnu proizvodnju neophodna je efikasnija upotreba hraniva, gnojiva, adekvatnija obrada zemljišta kako bi se što više čuvala vlaga, u tom smislu vrlo važna mjera je unos organske materije u zemljište, jer ona je najbolji apsorbent ili čuvar vlage.

"Humus i organska materija u zemljištu djeluje poput spužve", kaže profesor. 

Prihrana ozimih usjeva

No, prije proljetne sjetve, treba se pobrinuti za usjeve iz jesenje sjetve. To se prije svega odnosi na gnojidbu, odnosno prvu prihranu, koja ovisi od stanja hraniva u zemljištu. Njoj bi svakako trebala prethoditi agrohemijska analiza koja će, prije svega, pokazati sadržaj azota, fosfora i kalija, zatim pH vrijednost, sadržaj organske materije, te karbonata ako se radi o karbonatnim zemljištima. 

"Također, trebamo znati zahtjeve biljaka za određenim hranivima. Pšenica, ječam, uljana repica, ili kukuruz o kojem smo govorili, sve te biljke imaju različite potrebe i zahtjeve za azotom, fosforom i kalijem, ali i drugim hranivima. Ova tri su ključna jer ih najviše trebaju", ističe Čivić. 

Napominje da je tokom jesenje osnovne obrade zemljišta bilo potrebno unijeti fosfor i kalij, pod brazdu, zato što su to elementi koji se slabije kreću u zemljištu i ako se kasnije unesu u površinski sloj zemljišta, vrlo teško će se pomjerati sa vodom da dođu u zonu korijena. Zbog toga se oni unose pred oranje, u dublji sloj, gdje će biti buduća masa korijena. 

Više od polovine primijenjenog hraniva ostaje neiskorišteno, znate li za strategiju 4R?

"Količina fosfora i kalija koje će se unijeti, zavisi od stanja njihovih rezervi u zemljištu i zahtjeva biljaka u toku vegetacije. Azot se tada uglavnom ne daje ili se daje u maloj količini, a najveći dio N se ostavlja u prihranu, jer je on pokretljiviji element, pogotovo njegova nitratna forma, koja je podložna čak i ispiranju iz zemljišta i gubljenju. A i ova druga amonijačna forma, ako se ostavi na površini zemljišta podložna je isparavanju u atmosferu tzv. volatizaciji"

 Prema tome, dodaje, azot je daleko podložniji gubicima i iz tog razloga se ne daje u jesen, nego tokom vegetacije, najmanje u dva navrata. 

"Kada je pšenica u pitanju, neke prosječne potrebe za azotom su 120 do 140 kg čistog azota po ha, ali sve zavisi od stanja u zemljištu, i naravno ako ste dali jedna mali dio kroz osnovnu gnojidbu NPK-om, preostali dio dajete u prihrani. Nakon zime, prije samog kretanja vegetacije, treba izvršiti prvu prihranu azotom, sa jednom polovinom od preostale količine, a drugu bi dali u kasnijim fazama, to je period vlatanja i na takav način bi dali ukupnu dozu azota kod pšenice", pojašnjava.

Važno je da se prihrana aplicira u rano proljeće, jer se pšenica tokom zime, u fazi mirovanja, iscrpila, izgladnjela. 

"Ako govorimo o tačnim količinama koliko treba nekoj kulturi to ne možemo vizuelno ocijeniti, postoje literalni podaci na osnovu brojnih istraživanja, kako za pojedine vrste, tako i za pojedine sorte u okviru jedne vrste. I kod pšenice postoje razlike od sorte do sorte, to se sve dokazuje kroz određena ispitivaja, istraživanja i oglede. Pšenica u prosjeku, govoreći uopćeno za većinu sorti, treba tu neku dozu 120 do 150 kg/ha", zaključuje Čivić. 

^{Naslovna fotografija: Shutterstock/fotokostic/Facebook/Hamdija Čivić}