Postoje različite podjele sjemena kukuruza, prema kategoriji, tipu, čistoći. Evo pojašnjenja za početnike
Na pragu smo nove sezone sjetve kukuruza. Iskusni ratari prate novitete u sjemenarstvu, kao i klimatske promjene koje također utječu na odabir sjemena, ali i mnoge druge faktore. No, ima i onih koji su potpuni početnici u ovom poslu ili pak žele uzgojiti kukuruz iz hobija te ne razumiju neke značajke koje se vežu uz njega.
U većini zakonske regulative možemo pročitati da poljoprivredno sjeme predstavlja generativne ili vegetativne dijelove poljoprivrednog bilja koji služe za umnožavanje poljoprivrednog bilja u ratarstvu, povrtlarstvu, cvjećarstvu i generativnih podloga u voćarstvu.
Pripremajući se za vegetacijsku sezonu susrećemo se s različitim kategorijama. Kada je u pitanju kukuruz najviše se koristi hibridno, a zaljubljenici u stare sorte su naklonjeni sortnom sjemenu.
Izbor hibrida jedan je od najvažnijih faktora koji djeluje na prinos i kvalitet. Mogu imati različitu dužinu vegetacije pa ih svrstavamo u vegetacijske grupe FAO 100, 200, 300, 400, 500, 600, 700, 800, 900 i 1000. Rani hibridi su iz grupe FAO 100 i njima vegetacioni period iznosi do 90 dana, dok kod grupe FAO 200 ima vegetaciju od 90 do 100 dana. Svaka sljedeća grupa ima za deset dana duži vegetacijski period. Na našem području se najviše uzgajaju grupe od FAO 300 do 700. Najdužu vegetaciju ima FAO 1000. U globalu se može reći da FAO 300 do 500 se gaje za zrno, a FAO 600 i 700 su silažni hibridi kukuruza.
Hibrid nastaje ukrštanjem roditelja različitih uzgojnih linija. Za njega je karakteristično da ne prenosi vjerno osobine koje ima već tokom daljeg uzgoja dolazi do cijepanja tih osobina. Dobiva se usjev neujednačen po proizvodnim osobinama. Zbog toga uzgajivači svake godine kupuju novo sjeme.
Razlikujemo jednostruki hibrid koji je stvoren ukrštanjem dvije samooplodne linije. Dvostruki je prva generacija nastala ukrštanjem dva jednostruka, dok je trostruki prva generacija ukrštanja jedne samooplodne linije i jednostrukog hibrida.
Sortno sjeme vjerno prenosi specifične osobine roditeljske biljke. Upravo se to traži kod starih sorti. Kako je kukuruz stranooplodan i oplodnja se obavlja pomoću vjetra kako bi sačuvali čistoću, odnosno osigurali da se oplodnja klipa obavi polenom iste sorte, gajimo ih udaljene od drugih površina pod ovom kulturom. U slučaju da to ne možemo izbjeći, uzgajivači praktikuju da uzimaju samo klipove iz unutrašnjosti njive. Obavezno se iz dalje reprodukcije izbacuje sjeme koje potiče s klipova koji se nalaze u četiri krajnja reda kada gledamo sa svake strane.
Sortna čistoća sjemena utvrđuje se na osnovu rezultata provjere klijavosti i razlikuju se tri kategorije. Sjeme klijavosti od 97 do 100 posto za prvu, od 95 do 98 posto za drugu i od 85 do 95 posto za treću kategoriju.
Prema tipu zrna najviše se uzgajaju zuban, tvrdunac, šećerac i kokičar.
Zuban svojim izgledom zrna podsjeća na konjski zub, jer u procesu zrenja gubi vodu i stvara se udubljenje. Boja može biti bijela ili žuta, ali i crvenkasta. Najviše se koristi za ishranu domaćih životinja i za industrijsku preradu. Za razliku od njega hibridi i sorte u tipu tvrdunca se više koriste za ishranu ljudi. Njegovo zrno je više brašnasto, a može biti bijelo, žuto, crveno, ljubičasto ili narandžasto. Broj redova na klipu je manji nego kod zubana i kreće se od osam do 16. Najčešće imaju osam redova i nazivaju se osmaci. Šećerac i kokičar se koriste u ishrani ljudi. Šećerci, rani kukuruzi koji se najviše koriste dok zrno nije potpuno zrelo i mogu se kuhati, peći, konzervisati i prerađivati na brojne načine.
Na deklaraciji možete pročitati slovne oznake koje vam daju osnovno podatke o tipu kukuruza. Oznaka za tvrdunac je "T", za kokičar "K", šećerac su, uljni kukuruz "U", hibrid bijelog zrna "B". Prema broju ukrštanja razlikujemo oznaku SC koji nastaje ukrštanjem dvije linije, TC i DC nastaju kompleksnijim ukrštanjima.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica