Šipurak: Najbolji pekmez, ali zahtjevnog načina spremanja

Porodica Pešić ovih dana ima pune ruke posla. Na površini od jednog hektara dozrijevaju plodovi na 2.000 sadnica šipka. Prije nekoliko godina kada su odustali od povrtarske proizvodnje i zasadili ovo voće, vjerovali su da će imati mnogo više uspjeha ako se bave nečim što ne raste baš na svakoj njivi ili bašti.

Do nedavno, šipurak se uglavnom brao kao divlji plod, ali kako ga je teško brati, a mnogi ga vole kao ukusan džem ili pekmez Pešići su prepoznali njegov značaj uvjereni da se uvijek može prodati kao sirovina ali računali su i na mogućnost prerade.

Mašinska berba

Prošle godine prinos je bio skroman, ovi poljoprivredni proizvođači imali su oko 100 kilograma, ali u ovoj, trećoj, sezoni sa jednog žbuna uberu oko 1,5kg atraktivnog zdravog ploda.

Vrijeme je za berbu šipka

"Počeli smo berbu sredinom septembra, ne beremo ručno jer je komplikovano i teško nego to radimo mašinski, kombajnom koji se koristi i za maline. Proces je tako mnogo jednostavniji. Pune gajbe sin donosi kući, ali to je samo početak jednog velikog i zahtjevnog posla oko pripreme pekmeza. Riješili smo da šipak ne prodajemo kao sirovinu tako da ga kuhamo i pravimo džem ili prodajemo kao gotovu kašu - poluproizvod", kaže Jelena Pešić (70) dodajući da ovo nije ni malo jednostavno, a taj posao porodica je povjerila upravo njoj uzdajući se u njeno iskustvo kada je u pitanju priprema zimnice.

Recept kratak - posao veliki

Naša sagovornica objašnjava da je ovo zahtjevna aktivnost za koju je potrebno vrijeme, ali zato je rezultat neprocjenjiv ukus i miris šipka u svakoj tegli bez ikakvih aditiva ili konzervansa, upravo onako kako su ga prije mnogo godina pravile naše bake.

Napominje da ga uvijek priprema od 25 kilograma plodova šipurka koje prethodno dobro opere i očisti. Zatim ga kuha oko dva i po sata povremeno miješajući, nakon čega počinje znatno teži posao. Skuhanu masu potrebno je tako vrelu ispasirati i oko tog dijela, obično joj pomognu snaha Mirjana i unuk Radovan.

"Vrelu masu pasiramo i to je veoma teško i naporno. U početku smo radili ručno, ali smo morali nabaviti pasirku. Tako iscjeđenu kašu sipamo u šerpu i nastavljamo kuhanje još najmanje dva i po sata. Naravno dodajem i šećer. Kada sam napravila prvu turu podijelila sam komšijama kako bih čula njihove ocjene tako da sad pekmez pripremam da ne bude ni kiseo ni presladak. Znači pet sati samo kuhanja i miješanja, ali trud se isplati, džem od šipka jedan je od najljepših i najukusnijih."

Zbog puno truda, ne može biti jeftiniji

Kad nakon cjelodnevne pripreme, proizvod konačno završi u teglicama, onda kako kaže Jelena Pešić može malo predahnuti i namazati koje parče kako bi se ocjenio ukus i aroma. Iako su tek počeli sa preradom šipka, zadovoljni su interesovanjem kupaca. Nekoliko puta pekmez su prodavali na pijaci, ali ima i onih koji hoće sami po svom ukusu pripremati zimnicu pa za njih skuhanu i pasiranu šipkovu kašu sipaju u plastične balone od pet litara.

Duška Šurlan: Odlučila sam ostati i uzgajati šipak

"Ovaj poluproizvod od šipaka prodajemo po 11,4 KM - jedan balon dok je tegla pekmeza 8,20, a manja oko 4 KM. Mnogo je posla oko pripreme pa ni ne može biti jeftiniji", rekla nam je naša sagovornica, dodajući da će ovako raditi sve dok bude imala kome prodavati, a sve što ne bude stigla skuhati i staviti u tegle, isporučiće kao sirovinu jednoj lokalnoj firmi sa kojom je njen sin već postigao dogovor.