Cilj bašte bez motike je da se imitira priroda i spontani životni procesi jer tu nema kopanja, a život je najbujniji tamo gdje je zemlja pokrivena organskom materijom.
Zdrav život, proizvodnja organske hrane i sloboda bili su osnovni razlozi kojima se rukovodila četvoročlana porodica Milanović kada se prije dvije godine preselila u obližnje selo.
Prvo su renovirali stoljetnu kuću dede (93) koji se i u desetoj deceniji života i dalje bavi ratarstvom i stočarstvom. Otac Ljubiša, majka Daniela, sin Đorđe i kćerka Đurđa riješili su da sami proizvode zdravu hranu.
Daniela i Đurđa započele su nesvakidašnji povrtarski uzgoj za ove prostore. Formirale su povrtnjak u visokim lejama, poznat i kao "bašta bez motike". Riječ je o organskom baštovanstvu, a osnovni moto je - dovedimo prirodu u svoj vrt.
"Cilj je da se imitira priroda i spontani životni procesi jer tu nema kopanja, a život je najbujniji tamo gdje je zemlja pokrivena organskom materijom. To je najlakše izvesti pomoću visokih, odnosno uzdignutih leja koje se podižu na neobrađenom i po mogućnosti, na hemijski netretiranom tlu", kaže Daniela.
Prije svega treba napraviti drvena korita koja se pune kompostom i svim organskim otpadom - lišćem, pokošenom travom, piljevinom.
"Na zatravljenu površinu, direktno, preko trave, stavlja se sloj kartona, na površini koja je planirana za leju. Moje su dimenzija 1,2 x 4m. Preko kartona se nanese sloj sitnih grančica, piljevine, trulog lišća, pokošene trave, kore od voća i povrća iz kuhinje, slame, sijena... pokidanih ljekovitih biljčica kao što su kopriva, maslačak, gavez."
Preko organske mase stavlja se sloj zemlje (10-15 cm). Može ona iz bašte ili njive, ali je poželjno da bude šumska, pregorjeli stajnjak ili kompost.
"U tu zemlju odmah se mogu sijati biljke. Nije potrebno vrijeme da leje 'odleže'. Organski otpad hrani usjeve odozdo, truli, sjedinjuje se sa tlom i na licu mjesta nastaje kompost. Dok biljke rastu nema kopanja, grabuljanja. Jedino je poželjno da se povremeno doda novi sloj organskog otpada. Taj pokrovni bio materijal se zove malč", ističe naša sagovornica.
Suština visokih leja, naglašava, je da zemlja nikad ne smije biti gola i da nema prevrtanja.
"Đubre se prirodnim đubrivom, može čajem od koprive, maslačka i gaveza, zatim može rastvorom vode i kvasca, a povremeno može da se posipa pepelom." Od bolesti Milanovići usjeve štite raznim rastvorima kao što je onaj od kozjeg mlijeka i vode ili sode bikarbone i vode. U svojoj bašti uzgajaju paradajz, krastavac, cveklu, tikvice, jagode, paprike, luk, razno začinsko i ljekovito bilje.
"To proizvodimo samo za naše potrebe, a ono što nam ostane poklanjamo prijateljima", kaže Daniela.
Soda bikarbona: Napravite sredstvo za zaštitu od bolesti i štetočina
Đurđa ističe da se biljke međusobno dopunjuju i da jedna drugu štite od zaraza i insekata.
"Ja volim začinsko bilje, lavandu i cvijeće, a mama više voli da gaji povrće", ističe Đurđa.
Daniela kaže da ima više prednosti uzgoja u visokim lejama.
"Prilikom kišnih dana ili kod zalijevanja, spiraju se hranjivi sastojci koji se nalaze u malču, dobija se neka vrsta čaja od komposta i biljke imaju stalnu prehranu. Malč 'drži vlagu' i štiti zemljište od prevremenog isušivanja pa nema potrebe za čestim vlaženjem. Takođe malč guši korove", navodi ona.
Još jedna od prednosti je ta što je tlo rastresito, mikroorganizmi i sitne životinjice koje žive u njemu, daju mu ovo osobinu.
"Nema kopanja niti upotrebe baštenskog alata", kaže ova povrtarka i dodaje da je jedina "mana" što je potrebno malo truda i vremena dok se leje formiraju. Međutim, zauzvrat dobijaju krupno, zdravo i ukusno povrće.
Tagovi
Autorica