Pretraga tekstova
Klase krastavaca kornišona se dijele prema veličini plodova. Ova podjela je važna za klasifikaciju i standardizaciju u trgovini i industriji
Krastavci kornišoni koji se najčešće koriste za kiselenje, mogu se brati 45 do 60 dana nakon sjetve. Ovisno o sorti i uvjetima uzgoja, ovo vrijeme može biti i duže.
Za njihovu brzinu rasta i dozrijevanje ključni su toplina, sunčeva svjetlost, navodnjavanje i kvaliteta tla. Kišna razdoblja s visokim dnevnim temperaturama povećavaju rizik od pojave bolesti i štetnika.
Trenutak berbe ovisi o željenoj veličini za kiselenje ili pak svježu potrošnju.
Redovna berba potiče biljku na kontinuiranu proizvodnju novih plodova. Kada biljka da prve plodove, preporučuje se berba svakih 1-2 dana.
Klase krastavaca kornišona se dijele prema veličini plodova. Ova podjela je važna za klasifikaciju i standardizaciju u trgovini i industriji, posebno kada se koriste za kiseljenje. Obično se razlikuju prema dužini i promjeru plodova.
Četiri klase
Ekstra ili delikates klasa
Dužina: ispod 3 cm
Promjer: oko 1 cm
Klasa I
Dužina: 3-6 cm
Promjer: 1-2 cm
Klasa II
Dužina: 6-9 cm
Promjer: 1.5-3 cm
Klasa III
Dužina: 9-12 cm
Promjer: 2-4 cm
Kada je riječ o prinosu, on može varirati od 3 do 5 kg/m2. Oko 15 do 20% prinosa čine plodovi prve, oko 40 do 45% druge i oko 30% treće klase.
Uprkos redovnoj i pažljivoj berbi 5 do 10% čine prerasli plodovi.
Tagovi
Klase krastavaca Klase kornišona Ekstra klasa Delikates kornišon Podjela na klase Prinos
Autorica
Više [+]
Hobi vrtlarica i zaljubljenica u prirodu s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
prije 1 tjedan
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.