Dobri susjedski odnosi biljaka donose bolji prinos - kako ih uklopiti?

April je vrijeme velikog posla, kad se u povrtnjaku pikira rasad paradajza i paprike, rasađuje rani kupus, kelj, karfiol, keleraba, pozne vrste salata i kasni krompir, ako to nije učinjeno ranije zbog povoljnih vremenskih prilika u martu (kojih ove godine nije bilo), a siju se i krastavci, tikvica i boranija.

Plastenici danas pružaju priliku da se sve ove povrtarske vrste uzgoje u optimalnim uslovima, ali naši preci nisu imali objekte, mnogi ni tople leje, kao ni vremensku prognozu jer meteorologija kao nauka nije postojala pa su svejedno uspjevali da proizvedu povrće, a cvijeće se podrazumijevalo čak i u najsiromašnijim domaćinstvima. Plodored se poštovao. Ljudi su znali kad koja biljka ima "svoje vrijeme", koja se sijje ili sadi prva, a koja poslije nje, kao što su znali i kad koji komad plodne zemlje, nakon skidanja uroda, treba ostaviti da se odmori obilno nađubren stajskim đubrivom, za iduću godinu. 

Biljke štite jedna drugu 

Ti nekadašnji proizvođači dobro su primjetili da u prirodi ne postoji monokultura. Biljka koja raste na velikoj površini bez nekih drugih oko nje, moguća je samo na ogromnim obradivim parcelama u vlasništvu moćnog pojedinca ili porodice i podložnija je mnogim bolestima dok, naprotiv, različiti usjevi, posijani i posađeni u bizini, bukvalno štite jedni druge, a plodna zemlja se manje iscrpljuje jer svaka vrsta uzima iz nje druge sastojke.

Još su stari Rimljani znali da će baštenske jagode biti slađe ako je blizu njih posađen bijeli luk, a da će luk do jagoda, biti zaštićen od štetočina i plijesni. Ova činjenica prenosila se kroz generacije, čak i kroz vijekove, u doba kad za poljoprivrednike nije bilo knjiga, a neorganska đubriva još nisu ni postojala.

Koje su biljke dobri, a koje loši susjedi u vrtu?

Celer i kupus, na primjer, daće manji prinos kad su razmješteni odvojeno nego kad su jedan do drugog. Celer svojim mirisom tjera leptira kupusara i onemogućava mu polaganje jaja u kupusu. Hren i krompir dobro se slažu jer će krompir u blizini hrena imati bolji ukus i biti zaštićen od štetočina, kao što se i kamilica sije blizu paradajza.

Najbolji susjed u bašti

Mrkva povoljno djeluje na rast svih ostalih usjeva u povrtnjaku i lejama, zbog čega zaslužuje titulu "najboljeg susjeda u vrtu, a crni luk i poriluk brane je od mušica. Obično blizu kuće nekada su se gajili narcis, "pijetlovo oko", krasuljak, jaglac, zumbul, lale pristigle u doba Osmanlijskog carstva. Takođe pazili su se zasadi ruža kako bi se rascvjetali u maju i sijalo se sitno sjeme malog domaćeg karanfila, koji tek u ljeto otpušta svoj snažni miris. Našle bi se u vrtu i divlje i poludivlje biljke začinskog tipa; čubar, anis, kopar, nana i druge. 

Protiv štetočina i bolesti borili su se kako su znali, prije nego što je pronađena hemija koja se danas koristi. Snalazili su se, pokušavali, a uspjele pokušaje unosili u cjelokupan fond znanja o svom poslu. Kuhali su koprive pa tom tekućinom, čim se ohladi, polijevali biljke. Na isti način, samo u različitoj razmjeri, pripremali su sredstvo za prskanje od odoljena, rastavića (preslice), gaveza, crnog i bijelog luka, a u novije vrijeme i od listova paradajza i duhana.

Nijedan od ovih prirodnih preparata ne mijenja ukus povrća, a srazmjerno su djelotvorni U stvari, tekućina dobijena kuhanjem duhana služila je da mirisom otjera štetočine, a ne da ih istrijebi, govore i danas povrtari koji ne koriste mnogo pesticida u uzgoju. 

I prije toplih leja i plastenika, nekadašnji uzgajivači znali su da povrće, ako nema kiše, a proljeće je hladno, treba zalijevati mlakom vodom. Većina ovih znanja može se primjeniti i danas, naročito u malim porodičnim baštama, iako imaju na raspolaganju više podataka i neuporedivo bolju opremu za rad od nekadašnjih. 

Izvori: Moj bio vrt, Marija Omahen, posebno izdanje revije "Zdravlje", Ljubljana 1986. i NIP "Mala poljoprivredna biblioteka" (časopis), Beograd, 1973.