Koliko pesticidi i mineralna đubriva zagađuju zemljište?

Odavno je poznato da se u ratarskoj, voćarskoj, pa i povrtarskoj proizvodnji u Bosni i Hercegovini, za borbu protiv korova koriste herbicidi, a za ishranu mineralna đubriva. Ipak, nema podataka o tome kolika je njihova štetnost po okolinu i zdravlje ljudi.

Što se tiče herbicida najviše se koriste sredstva na bazi glifosata. Ovaj totalni herbicid čija je upotreba trebalo da bude zabranjena krajem 2022. godine, i dalje se koristi jer je rasprava nekoliko agencija za zaštitu životne sredine o tome da li je on štetan za okolinu i zdravlje ljudi, ostavljena za 2023. godinu. Naravno da je u pozadini sve priče novac jer se godišnje troši na hiljde tona ovog herbicida, a novčani iznosi dolaze i do nekoliko milijardi eura. Istina je da su neke zemlje izbacile glifosat, ali on je i dalje prisutan i zbog toga što farmeri insisitiraju na tome jer, na velikim površinama, ne mogu da se na druge načine izbore s korovima.

Žuti pojas trave

Najveći problem u BiH jeste što se teško može ustanoviti koliko glifosata ima u zemljištu jer ga mnogi koji žive na selima, pa čak i u predgrađima, koriste za suzbijanje korova na međama s komšijama ili ako im dvorište izlazi blizu ceste. Drugim riječima suviše su lijeni da pokose travu u dvorištima duž ograda pa se često može vidjeti uži, žuti, pojas sasušene trave oko ograda.

Dokazano je da glifosat i ostali herbicidi ostaju dugo u zemljištu, naročito na težim zemljištima, a pošto u BiH nema mnogo kvalitetnog zemljišta, već preovlađuju teška glinovita tla, aktivne materije herbicida mogu da ostanu i više od šest mjeseci. Ako nema dovoljno kiša duže će ostati u zemljištu dok erozija, u slučaju čestih kiša, odnosno, poplava, može da dovede do njegovog ispiranja u podzemne vode i zagađenja.

Prije nekoliko godina desio se slučaj da stanovnici nekoliko sela u srbačkoj opštini nisu smjeli da koriste vodu, bez prokuhavanja, jer su u njoj pronađene aktivne materije herbicida Lumax, koji se koristi za suzbijanje jednogodišnjih uskolisnih i širokolisnih korova.

U povrtarskim kulturama, poznato je, da se ostaci, npr. glifosata, mogu naći i nakon godinu dana u salati i mrkvi. Ne smije da se koristi u voćnjacima mlađim od tri godine. Interesantno je da se čak i pojedini proizvođači borovnica bore herbicidima protiv korova, a pošto se uglavnom ne radi o većim površinama na kojima uzgajaju ovo bobičasto voće, borba protiv korova ne bi trebalo da bude veliki problem.

Začarani krug

Konkretno, herbicidi vežu za sebe mikroelemente iz zemljišta i onemogućavaju biljkama da usvajaju hranjiva iz zemljišta. I tu se ulazi u začarani krug. Biljke ne mogu potpuno da koriste ono što im zemljište nudi i zavise od hranjiva koje otpuštaju mineralna đubriva koja su takođe zagađivači zemljišta. Kombinacija herbicid-mineralno đubrivo, nakon nekoliko godina dovodi do odumiranja kompletne korisne flore i faune u zemljištu, kao i mineralnih materija, makro i mikroelemenata i dolazi se do toga da biljke zavise od mineralnih đubriva koja se, često daju za npr. NPK đubrivo u višegodišnjim zasadima, u minimalnim količinama od 500 kilograma po hektaru.

Mineralna đubriva, pogotovo ona sa mnogo azota, razgrađuju humus koji najviše odlazi u atmosferu u vidu azot oksida, te dolazi do smanjenja mikrobiološke aktivnosti u zemljištu. Problem se može riješiti korišćenjem đubriva koja u sebi sadrže azotofiksatore ili sjetvom kultura kao što su soja i leguminoze koje vezuju za svoj korijen atmosferski azot.

Alarmantno: Hoće li nam njive postati neplodne, nivo humusa sve niži!

Osim herbicida i teški metali kao što su kadmijum, olovo, živa, molibden, hrom i drugi, zagađuju zemljište. Dokazano je da u mineralnim đubrivima postoje teški metali, najviše kadmijum. Proces čišćenja zemljišta od teških metala nije lak i dugotrajan je. Najbolje je sijati biljke koje vežu za sebe teške metale kao što su kukuruz, industrijska konoplja, leguminoze, pečurke, a posljednjih godina koriste se zeolit i aktivni ugalj koji takođe, ne uklanjaju već vezuju za sebe teške metale.

Nema ni znanja ni želje

Dakle, višegodišnjom upotrebom herbicida i mineralnih đubriva, sigurno dolazi do onečišćenja zemljišta, ali još ne postoje ozbiljne studije koje bi pokazale koliko su zemljišta u našoj zemlji zagađena. Prvo, za to su potrebna značajna sredstva, a drugo, ni naši farmeri, realno gledajući, u velikom broju nemaju znanje, a ni želju da se na druge načine bore protiv korova.

Takođe bi trebalo više pažnje da se obrati i na to da li su podzemne vode zagađene aktivnim materijama iz herbicida jer posljednjih godina se često dešava da se herbicidi koji se koriste prije i poslije sjetve ispiraju zbog obilnih kiša pa je potrebno vršiti presijavanje, a time i ponovo upotrijebiti herbicide.

Priroda se brine sama za sebe - babure uklanjaju teške metale iz tla

Sigurno je da povećanih količina štetnih aktivnih materija ima u Posavini, Lijevče polju, Semberiji i Hercegovini, jer su to područja sa najrazvijenijom poljoprivrednom proizvodnjom, ali ćemo po svemu sudeći, morati još da sačekamo da se stanovništvo više upozna o ovim činjenicama jer nema ni dovoljno novca, ni dovoljno sluha nadležnih institucija da se obave istraživanja.