Ima li još prostora za pad cijene agri roba ili će nam se ponoviti proljeće 2019?

Trgovačkim rječnikom rečeno, dominacija medvjeda se i dalje nastavlja na tržištima žitarica i uljarica, kako na berzama, tako i za isporuke fizičke robe. Trend pada cijene koji je započeo prije više od godinu dana još uvijek traje i sada se već spustio na opasno niske nivoe, iz perspektive proizvođača. Gledajući berze, za pojedine robe cijene su na pre-Covid nivoima. Problem je samo taj što su troškovi proizvodnje danas 30-ak posto veći nego u vrijeme prije korone.

Analizirajući kretanje cijena u januaru, nadali smo se da ćemo u februaru vidjeti promjenu trenda kretanja cijena, uz zaključak da ćemo u suprotnom gledati kako tržište testira nove donje granice. Nažalost po proizvođače, dogodio se ovaj drugi scenarij. Eksterni faktori su i dalje prisutni, zbog čega i dalje crnomorska roba ima smanjen tok prema Aziji, pa je svoj fokus preusmjerila na Mediteransko tržište. U Evropi, u mnogim zemljama i dalje traju protesti poljoprivrednika i nema nekih naznaka skorog rješenja problema.

Najniži nivoi cijene kukuruza u zadnje tri godine

Vjerovatno ovakva negativna kretanja na berzama samo dodatno podižu bijes i ogorčenje evropskih ratara. Istovremeno, pad međunarodnih cijena potiče uvoznike da se vrate, poput Jordana za pšenicu, Alžira i Kine za kukuruz.

Fondovi su nastavili prodavati agri robe te su postavili novi rekordnan nivo short pozicije (očekivanja da će cijena pasti) na kukuruzu. Stoga ne čudi da su mu cijene na CBOT-u pale na najniži novo u zadnje tri godine. Trenutne, terminske cijene kukuruza na CBOT-u na kraju februara kretale su se oko nivoa od 4,2 $/bušela (premda su u jednom trenutku bile još i niže!), što je pad od 13 posto od početka ove godine, odnosno čak 30 posto u odnosu na cijenu koja je bila prije godinu dana. Kretanje cijene kukuruza, ključni barometar za poljoprivrednu potražnju u SAD-u, odražava trenutno stanje globalne potražnje (slaba) i zaliha (obilna).

Dok se poljoprivrednici u SAD-u suočavaju s ključnim odlukama o sjetvi za nadolazeću poljoprivrednu godinu, tržište kalkulira o tome hoće li ove niske cijene potaknuti prelazak ratara sa sjetve kukuruza na sjetvu soje, pšenice ili neke treće kulture?

Ove se godine na poljoprivrednim tržištima događa nešto vrlo zanimljivo. Hedge fondovi neprestano dodaju kratke pozicije, kladeći se da će cijene roba poput kukuruza, pšenice i soje nastaviti padati. Zašto je ovo važno? U nekom trenutku, mogli bismo vidjeti okidač, poput značajnije potražnje ili lošeg vremena zbog kojeg bi urod mogao biti (značajnije) manji od očekivanog, koji uzrokuje da svi ti špekulanti pokriju svoje short pozicije u kratkom vremenskom periodu; tzv short squeeze ili short covering. To bi moglo značajno utjecati na rast cijena roba na berzama. Jesmo li sada na tim nivoima ili fondovi i špekulanti misle da ima još prostora za pad cijene?

Svijet će imati obilje soje?

Posljednji put smo vidjeli tako veliku short poziciju u aprilu 2019., neposredno prije nego što je tržište pogodila jedna od najkišovitijih zabilježenih sjetvenih sezona. U maju su cijene naglo rasle i trgovci su pokrili sve short pozicije u tom mjesecu, uz ne male gubitke. Niko ne zna kakvo ćemo vrijeme imati od sredine marta pa nadalje, kada počinje proljetna sjetva, ali trenutne cijene su fundamentalno niske u usporedbi s historijskim standardima. Dodatno je pitanje, ako se ponovi ovaj scenarij, koliko će se od toga, u kojoj mjeri i s kolikim vremenskim odmakom preliti na cijene fizičke robe?

Gledajući najvažniju berzu, CBOT, dobivamo snažne signale o ravnoteži globalne ponude i potražnje. Terminske cijene soje su na novim trogodišnjim najnižim nivoima (oko nivoa od 11,3 $/bu) jer se trgovci klade da će svijet imati obilje soje u narednim mjesecima. Brazil je trenutno na 50 posto žetve, a Argentina će započeti žetvu za mjesec dana te će imati vjerojatno dvostruko veću proizvodnju soje u odnosu na prošlogodišnji usjev oštećen sušom. Trgovci se također klade da kineska potražnja za uvozom roba usporava, što je još jedan razlog pada cijena. Gledajući unaprijed, bit će važno pratiti kako žetva u Južnoj Americi napreduje prije razdoblja sjetve u SAD-u.

Cijene pšenice na Euronextu probile su simboličnu granicu od 200 €/t, dok kod kukuruza plešu oko nivoa od 170 €/t. Prosta matematika kaže da je cijena pšenice na MATIF-u pala za 30 €/t od početka godine, odnosno čak 78 €/t u odnosnu na prije godinu dana. Jednako depresivno je i kod kukuruza, gdje je pala 29 €/t od početka godine, odnosno nezamislivih 99 €/t u odnosu na cijenu od prije godinu dana. Silazna spirala pred kraj mjeseca je dijelom izgubila zamah, ali ima premalo novih faktora da bi se vidjelo da tržište značajno mijenja smjer. Glavna tačka pritiska je nedostatak konkurentnosti između roba evropskog porijekla i njihovih crnomorskih pandana.

Kretanje cijena žitarica i uljarica na svjetskim burzama pratite na Baze podataka > Tržište

S obzirom na količine koje su još uvijek dostupne u Ukrajini, Rusiji i Evropi, utrka za tržištima je u toku, što vjerovatno neće pomoći cijenama. To ima direktan utjecaj posebno na cijene ruske pšenice, koja se žuri probiti donju granicu od 215 $/t.

Izazov za sve predstavlja činjenica da postoje još milioni tona pšenice na zalihama, a novi red je pred vratima, zbog čega će potencijal rasta biti ograničen, budući da će i najmanji porast dovesti do velike nove prodaje. Isto vrijedi i za ostale žitarice, sa zalihama krajem januara na najvišem nivou od 2019.

Pred nama je neizvjesno razdoblje

Sve u svemu, čini se da će u periodu pred nama pesimistični bearish sentiment i dalje prevladavati na tržištu. Međutim, isto tako, mart je mjesec u kojem ratari na sjevernoj hemisferi počinju raditi planove za proljetnu sjetvu. Ukoliko tu dođe to nekih poremećaja, te ukoliko vremenske prilike tokom mjeseca ne budu povoljne, možda to bude dovoljan okidač za tržište i za promjenu trenda.

U svakom slučaju, pred nama je vrlo neizvjesno razdoblje, kako za proizvođače i kupce, tako i sve ostale sudionike u tom lancu snabdijevanja, od trgovaca do logističara.