Zašto su fosfor i kalij važni u uzgoju voća?

Fosfor kao primarni makroelement, sa povoljnom gradivnom ulogom ulazi u sastav mnogih organskih jedinjenja. Direktno utiče na izgradnju nukleotida, nukleinskih kiselina i lipida. Biljke ga usvajaju tokom čitavog rasta i razvoja, ali najintenzivnije na početku vegetacije, odnosno u ranoj fazi obrazovanja korjenovog sistema, ističe stručnjak za voćarstvo, Ljiljana Gvozdić.

Veoma je važan za procese oplodnje, kao i za dobro ukorjenjavanje, a samim tim i jačanje korjena. Pozitivno utiče i na otpornost usjeva prema niskim temperaturama, bolestima i polijeganju.

Za ishranu biljaka od značaja je količina lako pristupačnog (dostupnog ili ratvorljivog) elementa, a to je uglavnom ona koja se nalazi u zemljišnom rastvoru u obliku lako rastvorljivih soli. Najvećim dijelom akumulira se u plodu, te se samim tim iznjeti dio iz zemljišta većom mjerom i odnosi sa parcele, o čemu treba voditi računa prilikom planiranja norme fosfora.

Nedostatak kalija vodi do poremećaja metabolizma 

Kalij omogućava rast, formiranje i veličinu ploda, ali mu i daje okus. Takođe doprinosi povećanju sadržaja, na primjer, antocijana u jabukama, poboljšavajući im boju. Međutim, njegova primjena mora biti dobro uravnotežana s drugim elementima, pogotovo kalcijem.

Đubrenje jabuke: Azot i kalij utiču na crvenu boju ploda

Pripada makroelementima regulacione uloge i ne ulazi u sastav biljnih organskih jedinjenja. Izuzetno je važan zato što utiče na fotosintezu, sintezu proteina, nakupljanje ugljenih hidrata, vodni režim, transport, metabolizam, kao i otpornost prema niskim temperaturama i bolestima.

Voćarske kulture se odlikuju velikim potrebama za kalijem, gdje njegov nedostatak može dovesti do poremećaja u metabolizmu, što direktno utiče na smanjenje prinosa i uroda. Više ga ima u vegetativnim nego u reproduktivnim organima, što je suprotno zastupljenosti fosfora, ali i azota. Zbog toga utiče i na vodni režim, aktivira enzime, stimuliše rast mladog tkiva, podstiče rad fermenata, što sve ukupno doprinosi jačanju i otpornosti usjeva, objašnjava Gvozdićeva.

Potrebe za njim velike su u svim fazama uzgoja voća. U prvoj polovini vegetacije bitan je za porast vegetativnih organa dok je u drugom dijelu važan za pigmentaciju plodova, sadržaj suve materije, šećera i drugih korisnih materija.

Ne pretjerivati sa unosom

Zbog izuzetno značajne uloge pomenutih elementa za razvoj i plodonošenje voća, potrebno ih je putem đubriva dodati u predviđenim rokovima, normama i načinom usklađenim sa održavanjem zasada i sklopu biljaka. Odabir formulacije hranjiva i njihovog sadržaja je jako važan. Međutim, ni sa obilnim unošenjem ne treba pretjerivati, kako ne bi došlo do negativnih posljedica i štetnosti, kako po biljku tako i po tlo.

Iz svih navedenih razloga najbolje je i najispravnije voditi se pisanim savjetima i preporukom nakon izvršene agrohemijske analize zemljišta, ističe ovaj stručnjak za voćarstvo.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor