Šupljikavost lista – bolest koju ne treba olako shvatati

U zasadima koštičavih voćnih vrsta, u kojima nisu obavljane adekvatne zaštitne mjere, već u ranoj fazi vegetacije došlo je do pojave šupljikavosti lista voćaka. Bolest je najviše prisutna na stablima šljiva koja preovladava u zasadima i okućnicama.

Šupljikavost lista, Stigmina carpophila, koštičavog voća uopšte nije bolest koju treba olako shvatiti. Napada sve koštičave voćne vrste, dakle, šljivu, trešnju, višnju, kajsiju, breskvu, nektarinu, a imajući u vidu da se, naročito u dvorištima, može naći poneko stablo, često dolazi do situacija da dolazi do sušenja stabala, čak iako su dobro razvijena i rodna.

Opadanje lisne mase

Simptomi su u vidu crveno-smeđih pjega s tamnijim rubom koji na kraju ispada i dolazi do stvaranja okruglih rupa na listu jer je došlo do odumiranja tkiva. Na plodovima šljiva dolazi do stvaranja smeđkastih pjega, a kod breskve i nektarine, plutastog tkiva koje uzrokuje deformaciju ploda.

Najveći problem je u tome što, u slučaju jačeg napada, može da dođe do opadanja lisne mase što, ako kraj ljeta i početak jeseni budu kišni, dovodi do novog listanja zbog čega biljka nepripremljena ulazi u zimu, a time postoji opasnost od izmrzavanja stabla.

Bolest će se sigurno pojaviti u zasadima u kojima nije bilo nikakvih mjera zaštite što i jeste slučaj u mnogim dvorištima, pa i manjim voćnjacima. Ako bude duži sušni period na stablima se vide rupice na listovima upravo zbog toga što se zaštita nije obavljala tokom kišnog perioda kada su idealni uslovi za razvoj bolesti.

Stalna zaštita

Suština zaštite jeste u tome da se na stablu i pupovima održi sloj zaštitnih sredstava koji će da spriječi klijanje spora gljivice što znači da bi, ubrzo nakon berbe, trebalo obaviti tretman bakarnim sredstvima koja spriječavaju njihov razvoj.

Osim bakra mogu da se koriste i fermentisani ekstrakti kvasca, crvenih i smeđih algi i joda, koji takođe onemogućavaju razvoj gljivica, a imaju i odličan efekat na Moniliu. Ova sredstva dozvoljena su u organskoj proizvodnji, bogata su organskim azotom i ugljenikom i nemaju karencu.

Patogen preživljava u pukotinama grana i pupoljaka

Drugo prskanje bakrom i navedenim organskim sredstvima trebalo bi obaviti u jesen i rano u proljeće, do bubrenja pupoljaka, a poslije cvjetanja nije dozvoljeno prskanje bakarnim preparatima jer dolazi do paleži lista i ploda, dok se sredstva na bazi algi, joda i kvasca mogu koristiti tokom cijele vegetacione sezone.