Sve je dostupno samo je pitanje koliko je isplativo ili kako kažu Skandinavci "nema lošeg vremena, ima samo loša oprema".
Vremenske nepogode, cijene repromaterijala, manjak radne snage, nedovoljne novčane podrške i u konačnici plasman, izazovi su sa kojima se suočavaju voćari 21. stoljeća. Kako ih prevazići, nudi li savremena tehnologija rješenja te o čemu sve današnji proizvođač treba razmišljati, govorio je Osman Musić, docent na predmetima iz oblasti voćarstva na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu tokom prezentacije o primjeni pametnih sistema u svrhu regulacije rodnosti jabuke.
Kada je riječ o klimatskim promjenama, kako navodi, činjenica je da biljke sve ranije kreću sa početkom vegetacije i uslijed toga postoji rizik njihovog stradavanja od snježnih padavina, potom tu je prisutan grad, mraz, nevrijeme suša i poplave.
"U suštini, naši ljudi nisu spremni na ove promjene koje nastaju u vremenskim promjenama. Primjera radi, prošle godine naše proizvođače su zadesili i suša i prekomjerne padavine i kasnim mrazevi", kaže doc. Musić, te dodaje kako je veliki problem i nedostatak radne snage "ranije nismo imali kvalifikovane radnike, međutim sada nemamo radnike koji su zainteresirani za poljoprivrednu proizvodnju."
Visoke su i cijene repromaterijala, a uz to ističe i nedovoljnu količinu novčanih sredstava kada je u pitanju voćarska proizvodnja. Kao primjer navodi lanjski agrarni budžet od 164 miliona maraka. Iako suma jeste poprilična, kada se podijeli na sve sektore, 1,3 miliona KM samo otpada na proizvodnju voća.
"Otprilike 2.500 KM se subvencionira po jednom hektaru, kada tu površinu podijelimo predviđenim iznosom, dobijemo da je otprilike 520 ha subvencionirano iz federalnih poticaja. Poređenja radi, Gradačac ima više od dvije hiljade poljoprivrednih gazdinstava koja mogu aplicirati na te grantove, ukupne površine 5.000 ha. Da je samo 10 posto pod voćnjacima to je ukupan iznos ovih sredstava", pojasnio je Musić, napomenuvši da se nerijetko dešava i da sredstva kasne, pa proizvođači imaju probleme za planiranje naredne sezone.
No, čak i kada sve navedene nedaće premoste, ukoliko uspiju nešto proizvesti nailaze na problem plasmana, a u čemu kao najbolji primjer mogu poslužiti malinari.
U svom predavanju ovaj docent ističe i kako digitalna poljoprivreda jeste super rješenje, međutim i tu treba sagledati širu sliku, jer proizvodnja zavisi od više faktora - okolišni, genetski ekonomski.
"Okolišni su manje više fiksirani, vezani za parcele na kojima se nalaze voćnjaci i tu nema puno mogućnosti adaptacije osim instaliranja opreme koja može prevenirati na neke vremenske nepogode, kako bi se spriječile potencijalne štete. To je maksimum", napominje Musić.
S druge strane, genetske i ekonomske faktore, voćari mogu direktno određivati. Svaka voćna vrsta ima optimalne uslove (nadmosku visinu, ekspoziciju i nagib terena, temperaturu zraka...), ali će se rijetko desiti da se svi ispunjavaju, međutim neki se mogu prilagođavati neki popraviti.
"U slučaju da na toj lokaciji imate čestu pojavi vremenskih nepogoda poput grada ili mraza, kako kažu Skandinavci 'nema lošeg vremena, ima samo loša oprema', sada je stvar na nama, da li nam treba digitalizacija u uslovima kada nemamo finansije za osnovne kapitalne investicije koje će nas zaštititi od navedenih izazova", navodi dodavši kako smatra da ipak treba kada su u pitanju aktivnosti iz oblasti ishrane navodnjavanja i zaštite, međutim kod nekih drugih agronomskih faktora nema velike koristi od digitalizacije u voćarstvu.
Sasvim je dovoljno, kako kaže, digitalizirati navodnjavanje i zaštitu, uz postavljanje sistema protivgradnih mreža. Iako je svaka od investicija novčano zahtjevna, ako ukoliko jednom unutar 10 godina spriječi pojavu mraza ona će se isplatiti.
Snijeg ne predstavlja veliki problem, napominje, istakavši kako je potrebno voditi računa da mreža se ne sastavlja prije nego smo sigurni da više nema opasnosti od snjegova, u našim uslovima je to polovina maja. U suprotnom, snijeg koji padne na mrežu može uzrokovati veliko oštećenje.
Kada je mraz u pitanju, sistemi već postoje, ali je i tu pitanje da li naš proizvođač ima novčana sredstva da se upusti u te investicije i da li se one isplate. Govoreći od antifrost sistemu na osnovu rasprskivača, kaže kako postoji jedan ograničavajući faktor, a to su velike količine rezervne vode, "otprilike na 1 ha po satu vam treba i do 40 kubika".
Postoji i wind mašina, odnosno kako pojašnjava, klasični tip vjetrenjače koji na osnovu inverzije zraka sprječava pojavu hladnih masa i mraza te frost boosteri koji se kače na traktor i upuhuju zrak koji zagrijava prostor od tri metra iznad zemlje.
Sve je ovo dostupno samo je pitanje koliko je isplativo.
Kod genetskih faktora, kako navodi, sistem podloga-plemka i uzgojni oblik određuje gustinu sklopa, koja može u velikoj mjeri odrediti intenzitet proizvodnje. Za jabuku se najčešće koriste slabobujne pologe napominje. Kod sorti, Musić ističe da treba pratiti svjetske trendove kako proizvođači ne bi imali problem sa plasmanom. Neke od onih, za koje se predviđa rast potražnje su Gala, Fuji, Jonagold, Cripps Pink, Jonagored, Honeycrisp.
"Dakle od ovih vodećih sorti, mi nemamo Pink Lady odnosno Cripps Pink i Honeycrisp, ostale sve među vodećih 12-13 imamo i možemo nabaviti u BiH", dodao je.
Govoreći o trendu budućnosti, programi koji se bave razvojem novih sortimenata, odnose se na razvoj sorti otpornih na glavne bolesti (čađava krastavost i pepelnica), zatim sorte žute pokožice koje su alternativa za Zlatni Delišes, obojene sorte za toplije klimate jer su osjetljive na ožegotine, mini ili dječije sorte, sorte sa izraženom teksturom, sorte sa crvenim mezokarpom, sa visokom količinom šećera, hipoalergenske, sorte za dijabetičare ili intolerantne na fruktozu i one bez sjemenki.
"Sistem podloga-plemka određuje intenzivnost proizvodnje. Koliki je broj stabala po jedinici površine. Standard je 4x1,2 m, 4x1 m i vitko vreteno koje je razvijeno početkom '70-tih godina, zadnji tip razvijenih oblika su dvoosovinska vretena, da li vertikalni ili horizontalni. Manje hemije, više mehanike, to je poenta. Nekada je bio odnos visine i međurednog razmaka 1:1, sada je visina smanjena, ali i razmak i opet smo dobili povećanje 1,2 :1 kada su plodonosni zidovi u pitanju", pojasnio je.
Izbor sistema i rastojanja za gajenje voćaka - koliki razmak treba praviti?
Poenta je, kako kaže, da nemamo više nosača rodnog drveta već se odrastajuće grančice direktno razvijaju iz provodnica. Možete imati veći broj provodnica ovisno kako formirate uzgojni oblik.
Ovakvi sistemi omogućavaju smanjenje troškova rezidbe upotrebom mašinske. Musić ističe da otprilike 22 posto troškova otpada na rezidbu, a 35 posto na berbu, što su ogromni troškovi koji se mogu smanjiti upotrebom tehnologija. Naravno, smanjuje se i zaštita i upotreba pesticida. "Postoje rješenja koja su već prisutna i mogu nam pomoći u prevazilaženju problema koji su trenutno prisutni. Kroz primjenu pametnih sistema, najveću korist proizvođači imaju kroz oblasti zaštite od bolesti i štetočina i kroz navodnjavanje i gnojidbu", napominje još jednom.
Također, kako kaže, u procesu prorjeđivanja plodova biljke formiraju veći broj pupoljaka nego što je potrebno te je neophodno primijeniti proces vještačke korekcije rodnosti, putem rezidbe ili prorjeđivanjem cvjetova, ručno ili hemijski.
Musić je svoje predavanje održao u okviru prezentacije projekta "Pametni sistemi u poljoprivredi - odgovori izazovima 21. stoljeća", kroz koji je Poljoprivredno-prehrambeni fakultet u Sarajevu nabavio savremenu opremu koja će biti iskorištena na njihovim oglednim usjevima.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
