Sabid Merdanović iz Cazina uzgaja 700 sadnica lješnjaka

U našim nesigurnim domaćim tržišnim i gospodarskim uvjetima, te činjenici da je riječ o poslu koji velikim dijelom ovisi o faktorima na koje ne možemo utjecati poput vremenskih prilika, teško je odrediti koje su voćne kulture najsigurnije i najunosnije, odnosno najisplativije za uzgoj u Bosni i Hercegovini.

Svakako, pomenuta isplativost ovisi o mnogo faktora, a ona se odnosi na one vrste voća koje se mogu, nakon što se proizvedu, prodati po primjerenoj cijeni. Uspjeh voćara u jednoj sezoni nije, posve razumljivo, samo dobro uzgojiti plod, nego da za njega dobije i adekvatna cijena.

U Bosni i Hercegovini uzgoj lješnjaka i nije toliko zastupljen koliko recimo u susjednoj Hrvatskoj, iako interes za bavljenjem ovim poslom raste iz dana u dan. Prema informacijama koje smo prikupili, uzgoj lješnjaka je trenutno jedan od najisplativijih oblika poljoprivrede kulture, ako uzmemo u obzir da samo jedan kilogram očišćenog lješnjaka na tržištu u prosjeku košta oko 20 KM.

Sabid Merdanović se uzgojem lješnjaka bavi već tri godine

Grad Cazin mjesto je u Cazinskoj krajini koje je već odavno poznato kao mjesto bogate poljoprivredne kulture, i upravo u ovom gradu i okolnim mjestima se može naći veliki broj poljoprivrednika, koji su laganim koracima uspjeli dogurati daleko i ostvariti zapažen rezultat. Pisali smo već o uzgoju malina u Cazinu, potom o proizvodnji kestenovog meda a danas osvrt dajemo upravo na uzgoj lješnjaka.

Sabid Merdanović stanovnik je Cazina, a uzgojem lješnjaka se bavi već nešto više od tri godine. Nekada ranije, Sabid je radio u Republici Sloveniji, međutim, oduvijek je imao želju pokrenuti neki sopstveni biznis.

Jedan kilogram očišćenog lješnjaka na tržištu u prosjeku košta oko 20 KM.

"Pa dobro, poljoprivreda baš u našoj sredini ne garantuje neku obilnu zaradu, ali solidnu svakako. Istina, malo je onih koji su se obogatili kroz ovaj posao, ali eto ja sam u uzgoju lješnjaka vidio šansu za egzistenciju svoje porodice“, priča nam Sabid.

On dalje ističe da, dok je još bio dijete, sjeća se da je nekad na tim prostorima postojala plantaža lješnjaka koju je svaki dan posjećivao i uvijek sam sebi govorio da će jednog dana imati plantažu kao što je ta.

"Sada mi je žao što se ovim poslom ranije nisam počeo baviti", dodaje on.

Minimalna ulaganja potreba za uzgoj lješnjaka

Obično, da bi neki posao bio uspješan (a mislimo prvobitno na poljoprivredu), potrebna su daleko visoka ulaganja, koja sebi veliki broj onih koji se odluče na ovaj korak teško ili skoro nikako mogu priuštiti.

Međutim, kada je u pitanju uzgoj lješnjaka, Sabid nam otkriva da su ulaganja za uzgoj lješnjaka minimalna, te da je lješnjak lakše uzgojiti nego druge voćne kulture. On nam dalje priča kako na svojim plantažama, na hetaru zemlje trenutno ima zasađenih 700 sadnica lješnjaka, a razmišlja i o povećanju broja sadnica.

"2013.godine sam zasadio oko 700 sadnica na nekih deset dunuma zemlje. Lješnjak je jezgrasto voće, lako se skladišti, dakle ne mora se odmah prodavati, kao većina drugog voća, već može stajati mjesecima, što je po mom mišljenju najveća prednost ove kulture", pojašnjava nam Sabid koji ima nekoliko različitih sorti lješnjaka.

Prema njegovima riječima, najveća ulaganja su, podrazumijeva se, u prvoj godini. Kako on ističe, najviše koštaju upravo sadnice. Poticaji za uzgoj ovog voća trenutno ne postoje ni sa jednog nivoa vlasti.

Hladnoća ne šteti lješnjacima

"Lješnjak zahtijeva mnogo manje rada, nego drugo voće", otkriva naš sagovornik, dodajući da hladnoća, odnosno niske temperature ne mogu naštetiti lješnjaku.

Ova sezona za Sabida i nije bila nešto naročito uspješna. Razlog za to je, kako on sam, kaže, taj što lješnjak svoj pravi prinos daje tek nakon nekih šest ili sedam godina, dakle, do one veće zarade treba nešto malo duže čekati.

Lješnak u ljusci može mjesecima stajati u skladištu

„Ove godine sam imao 100 kilograma. Prodati lješnjak nije problem, ali se treba strpjeti nekoliko godina, dok ne dospije puni urod. To je ono što mnoge odvrati od želje da se bave ovim poslom, jer svi žele doći do novca preko noći, što je nemoguće", zaključuje Sabid.

Dodao je da je već stupio u kontakt sa pojedinim trgovačkim lancima koji su zainteresirani za otkup njegovih lješnjaka i dobio je pozitivne odgovore. Kako je sam napomenuo na početku teksta, sretan je što se bavi ovim poslom i ono što je njemu najvažnije, ima podršku svoje najuže porodice, jer smatra da za jedan ovakav posao, cijela porodica treba biti ujedinjena.

Lijeska u punom urodu daje 13 do 17 kilograma lješnjaka

Inače, interes za uzgojem lješnjaka raste iz dana u dan. Teslić je mjesto u kojem se nalazi još jedna, mnogo veća plantaža za uzgoj lješnjaka. Vlasnik pomenute plantaže je Veselin Savić. On kaže da lijeska u punom urodu daje 13 do 17 kilograma lješnjaka. Dodaje da se pun urod dostiže tek nakon sedam godina, a prvi plodovi se, kako je i sam Sabid istakao, beru nakon tri godine.

"Mi imamo zasađenih 1.500 stabala, a troškovi sadnje su oko 9 KM po sadnici“, ističe Savić. Značaj i profitabilnost proizvodnje ove kulture prepoznati su i u Europskoj uniji, u čijim fodovima postoje znatni podsticaji u IPARD programu "Ulaganja u poljoprivredna domaćinstva u svrhu restruktuiranja i dostizanja standarda Zajednice". Ovaj novac se u velikoj mjeri koristi, naročito u novim članicama EU, kao što je Hrvatska.

Lijeska pun urod dostiže tek nakon sedam godina i daje 13 do 17 kilograma lješnjaka.

A iz Poljoprivrednog zavoda Unsko-sanskog kantona dodaju da u svakoj općini ovog kantona postoji svega nekoliko proizvođača lješnjaka koji se ozbiljno bave ovim oblikom proizvodnje, ali dodaju da se radi o nedovoljno velikim količinama za bilo kakav organizirani otkup, kao što je to slučaj sa krastavcima, malinama i brojnim drugim kulturama. Oni dodaju da očekuju da će se uzgoj i proizvodnja lješnjaka znatno povećati i u ovom kantonu, ali svakako i širom cijele BiH.

Foto: Arhiva Sabida Merdanovića